Zašto ne volim da me se zove političarom

Na Twitteru se razvila zanimljiva rasprava o tome zašto se političarima obraćam u trećem licu množine kad sam i sam dužnosnik jedne političke stranke i svakodnevno se bavim politikom. Ne čini li to i mene političarom pa bi u razmjeni mišljenja o političarima prvo lice množine s moje strane bilo primjerenije? Mnogi su se vjerojatno pitali isto pročitavši rubriku O blogu i autoru u kojoj sam vam ‘zabranio’ da me zovete političarom. Stiglo je vrijeme da konačno razjasnim cijelu tu situaciju.

Svaki pojam, pa tako i onaj ‘političar’ moramo staviti u kontekst vremena i prostora u kojem se nalazimo. Svjestan sam da nisu svi političari loši i pokvareni ljudi i kako to zanimanje samo po sebi nije krivo što su pojedinci kvarni. Ali u Hrvatskoj je ovaj pojam toliko kontaminiran da su njegove opće odrednice postale takve da se ja u njih jednostavno ne uklapam. 

Hrvatski političar ima mesijansko poslanje. Sve će popraviti jer je sve prije njega nevaljalo. On/ona zna kako bi slobodni građani trebali živjeti te koju razinu usluge od strane općine, županije i države žele ili trebaju. Zna i kakvo je obrazovanje najbolje za njihovu djecu i koji im sustav vrijednosti treba usađivati tijekom obrazovanja. Odlučuje o kvaliteti života građana u starosti upravljajući novcem kojeg su uplaćivali u mirovinski fond. Voli dijeliti tuđi novac onima koje on/ona smatra potrebitima. Sasvim slučajno se ispostavi da su ti potrebiti u pravilu njegovi/njezini (stari ili novi) birači. Obožava reforme, naročito kad se radi o porezima, a ni frekventne izmjene Ustava kao temelja hrvatske državnosti mu/joj nisu mrske. Naravno, po njegovoj/njezinoj mjeri.

Primijetili ste da nisam spomenuo lopovluk, nepotizam, skupe službene automobile i neprimjereno raskošan život na račun poreznih obveznika. Iako vrlo česta pojava u Hrvatskoj, držim da to ipak nisu opće odrednice naših političara jer mnogi nisu takvi ili barem nisu u poziciji biti. Ali zato gotovo svi ulaze u okvir kojeg sam gore ukratko opisao.

Ne smatram se političarom zato što se borim protiv svega što političari danas predstavljaju u ovoj našoj državi. Želim da građani svojim prihodima i životima upravljaju sami, profitirajući od dobrih i snoseći odgovornost za loše odluke. Ne smatram da bolje od hrvatskih roditelja znam što je najbolje za njihovu djecu i koje bi vrijednosti ona trebala usvojiti u životu. Osobno ću uvijek promicati tradicionalne vrijednosti, ali ih nikad ne bih nametao, dok je indoktrinacija kroz javni obrazovni sustav modus operandi svake naše vlasti. Kupovinu socijalnog mira i ‘spašavanje radnih mjesta’ smatram najvećom prijevarom i nepravdom prema cijelom društvu jer u pravilu takav jeftini populizam završava fijaskom kojeg potom skupo plate porezni obveznici. Prezirem jednoumlje koje je temeljni obrazac ponašanja u svim našim političkim strankama. Smatram da funkcija zakonodavca nije pošto-poto donositi zakone koje prosječan zastupnik prije glasovanja ni ne pročita, već donositi dobre zakone koji reguliraju odnose u društvu samo onoliko koliko je potrebno da se osigura vladavina prava, ravnopravna i poštena tržišna utakmica te sigurnost građana. Isto je s vladom i propisima. Manje je više.

Kao što vidite, nisam klasičan hrvatski političar jer je cilj mog političkog angažmana ograničiti moć koju bih sutra, ako se zvijezde poklope, i sam mogao konzumirati. Ali ne želim! Imam dakle opciju nazvati se drukčijim političarom ili odbaciti naziv političar u potpunosti. Biram ovo drugo zato što riječ drukčiji imputira da sam na neki način poseban, što smatram da nisam. Svoje ideje i ciljeve ipak pokušavam ostvariti kroz politiku jer nisam anarhist i vjerujem da se samo radom unutar sustava stvari mogu mijenjati. Kao konzervativac veliki sam protivnik revolucija i nasilnog mijenjanja poretka. Evolucija, a ne revolucija, kažem ja. A za evoluciju treba vremena. Bit će teško, ali ne i nemoguće, ako se jednog dana stvori kritična masa nepolitičara koji se bave politikom. Zovimo ih jednostavno odgovorni građani.

Oglasi

4 misli o “Zašto ne volim da me se zove političarom

  1. Da bi se izbjegao revolucionarni šok i njegove loše posljedice, valjalo bi slobodu uvoditi postupno. A najuglađenija mjera skoka u slobodu jest prenošenje ideje. Kada se ideja prihvati, tu nema anarhije u smislu nereda u njenoj realizaciji. Da bi se ideja prihvatila, valja ju iznijeti. Sloboda je ideja, ideal. Čestitam na pokretanju bloga.

    U slobodnom društvu karizma, znanje i stručnost imaju prednost, vrjednije je stvarno društveno priznanje od etatističkog, republičkog. Vjerniku je najvažnija moralna ispravnost u bilo kojem od tih sustava, Božje priznanje. A djelovanje po vlastitim moralnim uvjerenjima lakše je ako je slobode.

    Nametnuti, centralno planirana prosvjeta i školstvo, a pogotovo znanost ne streme uporabljivosti znanja i time usporavaju njegovu primjenu. Što opet može imati i pozitivnih efekata ukoliko je odgoda primjene vid štednje.
    Ali je slobodno obrazovanje poželjnije jer, prvo, ne isključuje pozitivne efekte planiranog školstva – i dalje bismo imali ulaganje kroz punjenje bunara znanja djece, ali od strane roditelja, a ne od strane komesara i kao drugo ubrojili bismo si i pozitivne efekte slobodnog obrazovanja, koje pak centralno planirano isključuje, a to je primjena znanja, prirodna diverzifikacija, bolja od ikakve krojene palicom.

    Prijelaz bi trebao biti oslobođen naglog stresa koji bi privremeno otpuhao dobre značajke i prošlog i novog sustava. Ta amortizacija skoka u slobodu moguća je kroz uvođenje vaučerizacije za fakultete, srednje škole i osnovne koju bi se potom svelo na vaučer za obrazovanje po osobi, bez predefinirane podjele na predškolsko, školsko, više i visoko. Dala bi se ljudima predodžba da država ne stvara novce nego redistribuira. To je gladak prijelaz u slobodniji protok znanja.

    Kako na primjeru znanja i obrazovanja tako i na primjeru državne uprave i regulative, u svim područjima, valja ljude upoznati s idejama koje streme slobodi bez nereda, kroz nehinjeni napredak.

    Liked by 1 person

  2. Mate,
    po svemu što si naveo ti se želiš razlikovati od klasičnog Cro-politicusa. Puno sreće želim na tom putu trnovitih izazova, sa sjećanjem na ovaj tekst.

    Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s