Slobodni i pozitivni

Zagovornik ste slobode? Frustrirani ste stanjem u Hrvatskoj koje opasno ograničava svaku slobodu pojedinca? Svakog dana u svakom pogledu sve više ludite? Uhvatite se dnevno nekoliko puta kako ispoljavate tu akumuliranu frustraciju prema van? Nažalost, niste jedini. Join the club!

Problem je što članstvo u tom klubu nije nimalo prestižno. Dapače, štetno je za ciljeve koje mi slobodarci zagovaramo. Stoga bismo, unatoč duboko usađenom otporu prema svakom intervencionizmu, ovdje trebali na vrijeme intervenirati i zaustaviti širenje trenda negativnosti u slobodarskoj zajednici. Negativno je odbojno i tako nespojivo s idealom slobode koji privlači i osvaja.

Primijetio sam da našu zajednicu počinje izjedati pravaški sindrom – podjele i mjerenje tko je veći (bolji) libertarijanac. Kod mnogih je vidljiva ta želja za isticanjem onog što nas dijeli umjesto svega onog što nas spaja. U ovom trenutku i u ovoj državi nemamo pravo na to ako želimo dobro svojim obiteljima, sebi i Hrvatskoj. 

Našoj je domovini nužno potreban makar dašak slobode kako bi se krenula oporavljati od 70-ogodišnjeg socijalističkog orgijanja. No, pitanje je hoće li naši sugrađani to prepoznati i prihvatiti ako nastavimo odašiljati negativne poruke. Koji put se stječe dojam kako je naša vizija države i društva protivna svima. Vidno isfrustrirani curenjem proračunskog novca, u negativan kontekst znamo staviti radnika, seljaka, liječnika, učitelja, pa i Crkvu. Iako to činimo u najboljoj namjeri, takvo komuniciranje naših vrijednosti slobodarsku viziju Hrvatske čini manje prihvatljivom, a našu misiju vodi ka sigurnom neuspjehu.

Pišemo li zato ekonomske analize, kolumne, blogove i opširne komentare na društvenim mrežama? Ulažemo li svoje znanje, trud, slobodno vrijeme i energiju da bismo naposlijetku bili poraženi? Hoće li antikapitalisti koji prodaju maglu marketingom pobijediti kapitaliste koji nude slobodu?

Predlažem stoga zaokret u komunikaciji. Za razliku od svog imenjaka s dijametralno suprotnog dijela političkog spektra koji otvoreno zagovara laž i manipulaciju u agitpropu svoje političke opcije, ja samo želim da svoje poruke odašiljemo na drukčiji način – afirmativniji i poticajniji. Mi nismo protiv nekontroliranog bujanja radničkih prava zato što ne volimo radnike, nego zato što želimo da što više ljudi radi. Ne zagovaramo lakša otpuštanja jer volimo vidjeti ljude na cesti, već zato što bez lakših otpuštanja nema ni lakšeg zapošljavanja. Socijalnu državu ne napadamo jer čeznemo za tim da ljudi nose gaće na štapu i budu nezaštićeni, već zbog dokazane činjenice da bi si novcem kojeg pod prisilom daju državi građani sami mogli platiti puno kvalitetniju uslugu. Nama su ljudi na prvom mjestu!

Druga mina na koju često nagazimo je pretjerano teoretiziranje. Normalna država ne bi trebala ovo, ne bi trebala ono… Prosječni Hrvat nikad nije živio u normalnoj državi pa ne može ni znati što bi ona trebala ili ne. Ali zato zna da nije jeftinije razgovarao dok je HT bio u državnom vlasništvu, besplatno osiguravao svoju obitelj i imovinu u Croatia osiguranju, a nije bome ni točio gorivo na INA-inim benzinskim crpkama bez da ga je naposlijetku platio. Jasno mu je i da ne može ušetati u Podravku i s trake uzeti kilogram Vegete te se potom bez plaćanja odšetati u suton. Ono što mu je nažalost prošlo ispod radara je činjenica da je ista ta Podravka koja njemu uredno naplaćuje Vegetu sanirana njegovim novcem, a da ga nitko ništa nije pitao. To su stvari koje mi moramo kvalitetno prezentirati!

Socijalisti o odnosima u društvu govore s određenom dozom zanosa i romantike pa se stječe dojam kako ćemo, nakon što oni iznesu konačnu pobjedu, svi nasmiješeni plesati po cvjetnoj livadi, igrat se s leptirima, držati za rukice i pjevati ‘Kumbaya’. Nigdje ni riječi o već viđenim manifestacijama socijalizma – bodljikavim žicama, nestašicama, zagađenju, siromaštvu, gladi i općem nezadovoljstvu.

Mi slobodarci, s druge strane, ljudima nudimo najromantičniju stvar na svijetu – slobodu, ali ju često pakiramo u grafove, suhoparne brojke i ekonomsku teoriju umjesto u šaren i veseo omot satkan od zdravog razuma, jasnih poruka, pozitive, slike i pjesme. Ma koliko to paradoksalno zvučalo, socijalisti imaju dokazano bolji marketing i komunikaciju s ciljnim javnostima. Slobodarce u ovoj državi pak rijetko tko razumije. Mislim da je krajnje vrijeme da to promijenimo!

Oglasi

12 misli o “Slobodni i pozitivni

  1. U pravu si, trebamo pozitivno komunicirati, odnosno izražavati se u javnom prostoru, međutim svako pozitivno izražavanje danas zvuči kao još jedan politički klišej. Kako si ranije napisao “Nama su ljudi na prvom mjestu”. To mi zvuči kao reklama za onu trgovinu kozmetike, premda uistinu čovjek jest na prvom mjestu, i u pravu si.
    Činjenica je da su kroz posljednjih 150 godina konzervativni intelektualci, ili pak politička elita bili uvijek u podređenom položaju, u odnosu na progresivno-lijeve, zbog ideja koje u sebi nisu populističke, pa stoga nisu privlačne široj populaciji.

    Liked by 1 person

    1. Socijalisti pričaju bajke jer nemaju argumenata. To je jasno kao dan. Problem nastaje kad se pred očima prosječnog građanina na bajku odgovara grafom ili matematičkom jednadžbom. Protivnik sam populizma i demagogije, ali moramo romantizirati svoje stavove jer ljudi ne slijede matematičku formulu nego ideju.

      Hvala Vam puno na komentaru.
      LP, Mate

      Liked by 1 person

      1. Biti cool je prilično širok pojam i mijenja se od osobe do osobe, ali trebali bi generalno imati afirmativan nastup. Više naglašavati ono ZA što smo umjesto ono PROTIV čega smo. Mi smo za to da, ako imaš neki proizvod i na svijetu postoji netko tko ga želi kupit, ga možeš prodati bez 4 tone papirologije. Mi smo za tehnologiju, kao npr. YouTube gdje, što god ti radio, ako te dovoljno ljudi želi gledati možeš zaradit milijune. Ljudi na YouTubeu zarađuju otvarajući Kinder jaja i pričajući viceve. To je kapitalizam. Mi smo za to da kad zatvoriš vrata svoga stana država sa svim svojim organima ostane ispred. Mi smo za to da nitko ne smije čitati tvoje mailove bez tvoje dozvole.

        Liked by 1 person

      2. Ja ovo o čemu Mare piše shvaćam kao bolje brendiranje. Dakle, moramo u očima mladih biti moderni, zabavni, otkačeni, a ne opcija koju mogu povezati isključivo sa svojim roditeljima, bakama i djedovima. I to će vjerujem donijeti samo djelomične rezultate jer je dobar dio mladih ljudi zbog nedostatka životnog iskustva i želje da preko noći mijenjaju svijet sklon manipulaciji od strane ljevice, ali bolje djelomičan napredak nego nikakav.

        Sviđa mi se

      3. Ne smijemo zaboraviti da postoje i neki objektivni razlozi zašto konzervativci ispadaju gunđala:

        1. Socijalisti upravljaju skoro svim velikim medijima. Zbog toga mogu prikazati da je bijelo zapravo crno, a crno je zapravo bijelo. Dobar primjer su glasovanja u Europskom parlamentu. Ljevičari redovito predlažu sramotne rezolucije, koje se u medijima predstavlja kao nešto divno i plemenito. Npr. lani su predložili nešto o pravima žena, čemu je pravi cilj (kao i uvijek!) bilo promoviranje pobačaja. Kada su Tomašićka, Petir, Stier i ostali zbog toga glasovali protiv, režimska televizija i ostatak “objektivnih” je to prikazao kao da dotični mrze žene. Prosječan gledatelj ne zna o čemu se radi i misli da tu stvarno ima nešto, jer se narod voli držati onoga “gdje ima dima, ima i vatre”, što manipulatori redovito koriste kada nekoga žele oblatiti.

        2. Socijalisti, veći ili manji, vode skoro sve europske države. To znači da obično imaju prednost prvog poteza, pa konzervativci uvijek trebaju nešto zaustavljati i ispadaju dežurni kritičari. Nekada su oni ti koji imaju inicijativu, ali onda se opet javlja problem što ih vlast i mediji lažno prikazuju.

        Sviđa mi se

  2. Istina je, moramo se više potruditi ako želimo da nas ljudi razumiju.
    Ljevičari sa svojim ispraznim teorijama i iskrivljenim pojmovima vladaju medijima. Njihove laži i besmislice ponovljene tisuću puta ljudima se čine istinitima i bez obzira na očito iskustvo sa bijedom socijalizma ljudi im još vjeruju.
    Unatoč svima dostupnim činjenicama da u bogatim kapitističkim državama radnici bolje i slobodnije žive naši ljudi vjeruju da je socijalizam humanije društvo.

    Liked by 1 person

  3. Ono što je ovdje jako dobro napisano je da se treba zbližavati na sličnostima, a ne inzistirati na razlikama. Pogledajte samo naše prošle izbore – dio “pravih konzervativaca” je tvrdio da ne treba izlaziti na izbore, jer je sve to isto. To je najbolje pokazalo koliko nas košta politička nezrelost i inzistiranje na principu “sve ili ništa”. Kako ljudi misle da bismo odjednom nakon teškog socijalizma mogli dobiti sve? Taj proces će trajati jako dugo. Proći će barem 10-15 godina dok se ekonomski konzervativizam uhvati u narodu. Kod svjetonazorskih pitanja je situacija bolja, iako su i tu ljudi izloženi jednostranoj propagandi.

    Sviđa mi se

  4. Tekst odličan, uvod bi okarakterizirala kao početak reklame pod nazivom “Apsurd od sustava u kojem dišemo danas”. Žalosno, ali istinito. Ako se kojim slučajem odlučiš na video prikaz tog apsurda i budeš trebao inspiraciju (za one kojima treba nacrtati kako bi shvatili) pogledaj na youtube Gitak tv: Stalak za lakat- briljantan satirični otpor mladih umova kapitalističkoj propagandi.
    Ono što me možda najviše boli je kolektivna zaluđenost mase mainstream stvarima, lijenost da se napravi veći napor od podizanja žlice i zagrebe ispod površine pa na osnovi tih odgovora pruži otpor.

    Još nešto, iako bi možda ovo prikladnije bilo napisati ispod posta o zlom glasonoši Tarabelli. Rekoše nam jednom: “Hrvati vrijeme je da se ozbiljno uhvatite posla i napravite korak naprijed Uniji koja okuplja prosperitetne i kvalitetne.” Hrvati ko mali Mujo pa sad plaćaju za svoje grijehe zajedno sa Turcima. A da su samo malo razmislili, da su samo poslušali srce shvatili bi da dovoljno snažno kuca za svoju domovinu i nikakav mu bypass nije potreban. Nemoguće se oteti dojmu kako se upravo u visokom domu Unije neprestano raspravlja o vrijednostima, a ako o nečemu raspravljamo onda isto podastiremo mogućnosti modifikacije. O vrijednostima se ne raspravlja, vrijednosti se poštuju. O vrijednostima se ne glasuje, one se uvažavaju. A dok nam to ne bude jasno zapjevajmo u jedan glas: sve dok je ovaca neće falit vune!

    Pozzić i samo nastavi! 🙂

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s