Jedan korak dijeli nas i od blagostanja i od kaosa

Pogrešan korak je nešto sasvim normalno u životu. Vjerujem da među nama nema osobe koja se nije našla u situaciji u kojoj je najpametniji izbor bio korak unatrag. Jednostavno, shvatili smo pogrešku, vratili se i drukčije preraspodijelili svoje vrijeme, energiju ili prioritete, a sve u svrhu dolaska do konačnog cilja kojeg smo si zadali.

Tko radi, taj i griješi. Griješio sam ja, griješili ste vi, a griješili su i političari. O tome koliko su oni radili i bi li nam bilo bolje da nisu ni prstom mrdnuli nekom drugom zgodom. U ovom trenutku očito je da smo na putu k blagostanju i slobodi krivo skrenuli i da nam, mislimo li ikad stići do cilja, predstoji mukotrpan povratak na pravi put. No, u kojem smjeru krenuti kako bismo ga opet pronašli? Najsigurnije je ići natrag odakle smo došli.

Političari ne vole činiti korak unatrag, a razloga za takvo ponašanje je nekoliko. Prije svega, onaj tko propagira takvo rješenje otvara mogućnost da ga se etiketira kao nazadanog, staromodnog, neprogresivnog ili zatucanog. Nitko tko živi od javnog mnijenja ne želi se dovesti u takvu poziciju. Također, rijetki su se po dolasku na vlast spremni odreći prethodno akumulirane moći koju u tom trenutku oni konzumiraju. Većina političara kao da nije svjesna da je vlast ‘prijelazna bolest’ i da već sutra oni sami mogu postati žrtva aparata kojeg su pomogli stvoriti.

Iz gore navedenog nameće se zaključak da političari neće ‘povući ručnu’ dok na to ne budu prisiljeni. Povijesno iskustvo nas nažalost uči da ‘povratak na tvorničke postavke’ obično uslijedi nakon vala nasilja i kako novouspostavljeni sustav gotovo nikad nije riješio stare nedoumice i nezadovoljstva. Mi konzervativci stoga se otvoreno suprotstavljamo revolucijama i umjesto nasilnih promjena preko noći zagovaramo kontinuiranu politiku zdravog razuma. A taj zdrav razum u ovom trenutku sugerira zaustavljanje trenda centralizacije i rasta političke moći.

Sugerira nam primjerice i drastično smanjenje trošarina na gorivo ako dođe do (ponovno najavljene) monetizacije autocesta, i to minimalno za onoliko koliko je dosad od svake litre izdvajano za HAC. No, neće moći jer je još Linić kao ministar iznio revolucionarnu ideju da se taj novac samo preusmjeri HŽ-u. Korak unatrag koji bi vratio dio teško zarađenog novca poreznim obveznicima za političku je oligarhiju jednostavno neprihvatljiv!

Nagomilavanju loših praksa i propisa svjedoči i Njemačka u kojoj je zbog koalicijskog dogovora socijalista koji nose križić oko vrata (CDU-CSU) i socijalista vulgaris (SPD) uvedena zakonski propisana minimalna plaća. Rane projekcije kažu da će ova ljevičarska mjera koštati Nijemce gotovo pola milijuna radnih mjesta. No, hoće li Angela Merkel ukinuti minimalnu plaću ako na idućim izborima samostalno osvoji vlast? Neće! Korak unatrag, ma koliko bio koristan za ekonomiju, neće biti ni predmet rasprave.

I Europskoj uniji bi kao zajednici koristio korak unatrag. Prilično opipljiv dokaz bujajućeg nezadovoljstva diljem kontinenta svakako su posljednji europski izbori na kojima su euroskeptici i protivnici federalizacije EU-a ostvarili povijesni rezultat. Ma koliko se to omalovažavalo u mainstream medijima i ignoriralo od strane eurokrata, u jednoj Velikoj Britaniji i jednoj Francuskoj pobjedu na izborima odnijele su euroskeptične stranke, a u Italiji se pokret sličnih stavova okitio srebrom. Ako to nije poziv na uzbunu, ne znam što jest.

Ne biste vjerovali, no briselska elita nije uzbunjena, već nastavlja po starom. I dalje su na stolu puzajuća federalizacija, harmonizacija poreza diljem Unije, suluda regulativa koja europske tvrtke čini nekonkurentnima na globalnom tržištu te prilagođavanje demokratske volje europskih naroda željama centralnih upravitelja, a po novome imamo i europski New Deal (čitaj: Junckerov investicijski plan).

Političke oligarhije koje danas vode Hrvatsku i Europu, čini se, ne prepoznaju trenutak za promjene. No, one će se dogoditi – milom ili silom. Napravimo li uskoro korak unatrag i vratimo malom čovjeku slobodu upravljanja vlastitim životom i novčanikom, napravit ćemo važan korak prema blagostanju. Svaki korak naprijed u ovom zacrtanom smjeru uvod je u kaos na europskom kontinentu. Ne zaboravimo – nakon krivog skretanja, korak unatrag je korak u pravom smjeru!

Oglasi

2 misli o “Jedan korak dijeli nas i od blagostanja i od kaosa

  1. Mislim da nema šanse za ikakav korak unatrag jer bi netko morao priznati da je pogriješio, a to ova gigantska ega s kojima imamo posla nikad neće učiniti. Ovi naši neće ni poništiti štetne odluke svojih prethodnika jer misle kako za sve što ukinu moraju ponuditi nešto bolje. Ne razumiju da su mnoge stvari bolje neregulirane, a i novac od spomenutih trošarina će oni već dobro uposliti u stvaranju novih ovisnika o proračunu.

    Liked by 1 person

    1. Sjajno opažanje! Ako nemaju ‘pametniji’ prijedlog od konkurencije, naši su političari skloni zadržavanju loših pravila. Nije im jasno da bi u puno slučajeva najbolje bilo u potpunosti ukinuti nepotrebna pravila.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s