Jedan od pionira Milanovićeve ‘države za biznis’ o TTIP-u

U siječnju 2013. premijer Milanović izrazio je želju da Hrvatska bude jedna od najboljih država za biznis u Europi u kojoj će novac ulagača biti siguran. Od tog je trenutka sam sebi nebrojeno puta uskočio u usta, a čini se da ni istaknuti SDP-ovci ne poštuju njegove (ne tako) davne želje, barem ako je suditi po posljednjem ispadu jednog od njihovih saborskih zastupnika na Konferenciji o Transatlantskom trgovinskom sporazumu (TTIP) Odbora za europske poslove Hrvatskog sabora.

A bilo je tu svakakvih izjava. Predstavnik Europske komisije smjelo je ustvrdio da je EU jednako snažna kao SAD, dok je Krešimir Sever u maniri HDZ-ovog glasnogovornika opleo po vladi i umalo pustio suzu za ‘europskim načinom života’ kojeg bi ovaj sporazum mogao ‘sahraniti’. No, nitko se nije posebno istaknuo svojom ingenioznošću kao već spomenuti saborski zastupnik SDP-a.

Na papagajsko ponavljanje većine govornika kako u fokusu pregovora o TTIP-u s europske strane moraju biti interesi malih i srednjih poduzetnika gospodin zastupnik dao je briljantan osvrt: “Nije me briga za male, srednje ni bilo kakve poduzetnike, meni je važno kako će ovaj sporazum utjecati na građane. Trebamo zaštititi potrošače, a ne proizvođače!”. Potom je u nastavku svog izlaganja ponovio ovu genijalnu tvrdnju nekoliko puta, uz ogradu kako on nipošto nije anti-poduzetnik jer svi živi znaju da je i sam vrlo poduzetan čovjek. Podsjetilo me to na onu fantastičnu ogradu ‘uz dužno poštovanje’ nakon koje prosječni Hrvat obično krene nabrajati rodbinu svom sugovorniku.

Anti-poduzetnički stav nije iznimka u hrvatskoj politici, prije pravilo. Svejedno, nanovo šokira lakoća kojom izabrani predstavnici naroda u Hrvatskom saboru prkose zdravom razumu. Ovdje se naime ne radi o pisanju ili izglasavanju loše regulative, već o brutalnom napadu na elementarnu logiku u proleterskom stilu.

Što su hrvatski poduzetnici ako nisu građani Republike Hrvatske? Kako netko može brinuti za građane, a da ga pritom nije briga za poduzetnike? I kako je moguće da potrošačima bude dobro ako su proizvođači na koljenima? Zar i sami proizvođači nisu potrošači koji kupuju nečije tuđe proizvode i usluge? Koji će to novac oni trošiti ako nemaju pristojan prihod/profit? Ili dotični gospodin misli da bi svi ti njegovi ‘građani’ i ‘potrošači’ trebali raditi u javnoj upravi i ništa ne proizvoditi osim kaosa u državi? No, i tad se postavlja pitanje tko bi tu javnu upravu financirao ako ‘kleknu’ proizvođači za koje ga, prema njegovim vlastitim riječima, nije previše briga jer ‘snaći će se oni’.

Ovo su samo neka od pitanja koja se da izvući iz šokantne izjave koja pak konkurira za sami vrh top ljestvice gluposti izrečenih od strane saborskih zastupnika. Što mislite, dragi čitatelji, tko je ponosni autor ovog bisera? Svoje odgovore šaljite putem komentara. Točan odgovor nagrađujem utješnom spoznajom kako ni oporba koja se sprema za dolazak na vlast nije ništa bolja.

Oglasi

13 misli o “Jedan od pionira Milanovićeve ‘države za biznis’ o TTIP-u

  1. Pošto se je proizvodnja, a sa njom i radnici, preselila iz Europe u Aziju, socijalisti su morali naći nove žrtve koje će štititi od izrabljivanja pokvarenih kapitalista i tako opravdati svoje postojanje i poreznu pljačku. Izbor je pao na jadne obespravljene potrošače koje treba štititi od slobodnog tržišta jer oni sami nemaju snage i znanja birati svojim novčanikom pa je najbolje da im socijalisti uzmu novčanik i biraju umjesto njih.

    Što se tiče ove izjave, moj izbor pada na kralja demagogije i vojvodu populizma Nenada Stazića.

    Sviđa mi se

  2. Bože dragi, koji biser! Koga sve Hrvati biraju u Sabor, majko mila…
    Ako se može izabrati odgovor koji je već netko rekao, ja kao i Tango mislim da je riječ o Nenadu Staziću.
    Ako se odgovori ne smiju ponavljati, onda neka bude Peđa Grbin.

    Sviđa mi se

  3. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Da država za biznis… Izjava je zabrinjavajuća pošto dolazi iz usta jednog od zastupnika stranke na vlasti. Međutim, ništa iznenađujuće kad se pogleda što je stranka na vlasti radila otkad je došla na vlast. Ne bi bilo čudno ni da je takva izjava došla iz usta nekog iz najjače oporbene stranke, pošto se politike tih dvaju stranaka ne razlikuju pretjerano. Naši saborski zastupnici su mi toliko upečatljive ličnosti da se ne mogu sjetit ni jednog kojem bih pripisala ovakvu izjavu.

    Sviđa mi se

  4. Dosad nitko nije pogodio o kojem se skrivenom geniju radi 😉 Čovjek zaista jest poduzetan, to moram priznati, samo njega konkretno to ne čini poduzetnikom nego političkim muljatorom prve klase.

    Mene je osobno najviše strah da potencijalno revolucionaran sporazum ne sruši gomila socijalista raznih boja i dezena u svom lovu na vještice. Postoje određene kontroverze vezane uz sporazum, ali je unatoč tome smiješno i prozirno što sindikati s obje strane Atlantika koriste isti argument kako ona druga strana ima niže standarde u zaštiti radničkih prava i kako će harmonizacija tih standarda kroz TTIP-a naštetiti europskim/američkim radnicima.

    Klonovi 🙂

    Liked by 1 person

  5. Dragi svi, točan odgovor je Ivo Jelušić, dugogodišnji Bandićev pobočnik koji posljednjih nekoliko godina pati od amnezije. Doista poduzetan čovjek, rekoh vam 🙂

    Sviđa mi se

  6. Mene zanima u čije ime govore takvi likovi kao Jelušić? Najgore od svega što se oni od velike većine građana i dalje prepoznaju kao “igrači”, i kako se za njima trči u njihovim sredinama, radi mrvica koje bi im mogle ispasti iz džepa

    Liked by 1 person

    1. On govori u svoje ime, a oni u čije bi ime trebao govoriti su tko zna gdje, tko zna što rade i nije ih previše briga. Realno, kod nas se ni ne zna tko zastupa koga niti su saborski zastupnici povezani sa svojom bazom. Oni su predstavnici svoje stranke u Saboru, a ne predstavnici građana.

      Zato nam treba hitna reforma izbornog sustava!

      Sviđa mi se

    1. Gle, ja čak ni minimalnoj državi ne bih dopustio da donosi taj mali dio odluka u moje ime bez da me išta pita. Nisam anarhokapitalist, za razliku od mnogih današnjih libosa, i smatram da je nacionalna država s parlamentarnom demokracijom najbolji oblik društveno-političkog uređenja. O njenim ovlastima pak možemo razgovarati.

      No, ne sviđa mi se izborni sustav u kojem se ne zna tko je moj zastupnik i tko meni i mojim susjedima odgovara za svoj rad. Taj netko bi se puno lakše odupro stranačkom vrhu da zna da, ako o nekim pitanjima glasuje po njihovoj želji, više nikad u našoj izbornoj jedinici neće biti izabran.

      Sklon sam miješanom sustavu u kojem bi se ukupno 100 zastupnika (dakle 51 manje nego sad) biralo na dva načina – polovica bi se birala s nacionalnih lista (cijela država jedna izborna jedinica), a polovica iz 50 izbornih jedinica (samo pobjednik ide u Sabor). Smatram da bi se tako pomirila dva sustava, a svejedno bismo postigli to da manji broj ljudi bira sebi svog zastupnika koji bi morao imati ured u svojoj izbornoj jedinici i provoditi u njoj pola radnog tjedna, a ne da ljude iz Novog Vinodolskog predstavlja netko iz Novog Zagreba koga nikad nisu vidjeli i koji njih nikad nije vidio.

      Liked by 1 person

      1. Kad tako postaviš stvari, onda se događa da zastupnik i građani koji su ga izabrali veoma rado guraju zakonska rješenja koja povećavaju državnu potrošnju. Teško je zamisliti da bi u ured zastupnika dolazili građani i tražili manju državu i manje javne potrošnje. Terija javnog izbora tu trgovinu zastupnika i građana prilčno dobro pogađa – zastupnik nud širnje države i prava, građani to rado podržavaju i zauzvrat ga ponovno biraju. Tako smo i stigli tu gdje jesmo.
        A što se tiče razmjernih izbora – mnogo sitnih intresa, uhljebljivanja, ucjena i nekvalitenih ljudi.

        PS Ovaj like kod sebe gore sam krivo sitsnuo.:)

        Liked by 1 person

      2. Upravo zato smatram da politiku treba lišiti mnogih ovlasti, kako političari ne bi – bilo pod pritiskom drugih političara, određenog biznis/aktivističkog lobija ili građana, donosili odluke koje nas sve zajedno vuku u ropstvo.

        Ja manju državu promatram upravo na toj razini – filozofsko objašnjenje mi je puno manje važno od praktičnog. A praksa kaže da kad politika ima manje ovlasti, ima i manje korupcije. Jednostavno se ne isplati potplatiti ili pritiskati političara jer on nema ovlasti donositi odluke o svemu.

        Dakle, za mene nije rješenje ukinuti parlamentarnu demokraciju, nego ukinuti političarima pravo da sve reguliraju. A za to se podrška može dobiti samo edukacijom građana i širenjem svijesti o tome koliko je štetno kad neki analfabet (a većinom su se pokazali takvima u našoj politici) upravlja svim aspektima njihova života.

        To je prokletstvo nas konzervativaca (usudim se reći i ostalih slobodnotržištaraca) – naše ciljeve je nemoguće postići preko noći bez da se kompromitira sve ono što smatramo dobrim.

        Sviđa mi se

  7. A u nas prevladava praktički neiskorjenjiva svijest da je politika rješenje svih problema. Osobno mi je zanimljivo promatrati ljude kad im se govori da u RH zapravo treba ograničiti političku moć i izbiti političarima iz ruku alat koji im omogućuje da zakone štancaju brže nego što u Gavriloviću linija izbacuje čajne paštete. To im je nevjerojatna tlapnja.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s