Ne bacajte svinje pred bisere!

Svima se nama u životu dogodilo da ishitreno izustimo nešto što bismo kasnije vrlo rado povukli. Jednostavno, bubnusmo i ostadosmo živi. Nas rođene Dalmatince su u našem kraju u takvim situacijama obično nazivali ‘biserima’. Biser može biti i bedasta izjava i onaj iz čijih je usta izašla, ovisno o pjesničkoj slobodi onoga koji na vašoj ishitrenosti gradi svojih pet minuta slave.

1. svibnja ili Praznik rada dan je kad su političari u pravilu po terenu. Pjene se u obrani radničkih prava, mašu prstima u znak prijetnje svim eksploatatorima radnog naroda, objese ili spale na lomači zli kapitalizam, besplatno se najedu i potom se siti vrate svojim kućama. Ista stvar je i s predstavnicima sindikata koji su nekad bili produžena ruka Partije, a danas su političari izvan stranačkih hijerarhija koji igraju za momčad koja bolje plati.

Kombinacija jela, pila i bisera standardna je ponuda na prvosvibanjskim proslavama. Ništa drukčije nije bilo ni danas. Zlatko Komadina, petominutni ministar i župan Primorsko-goranski, smjelo je na fešti u Ronjgima ustvrdio kako je problem u tome što smo napustili neke misli Karla Marxa i da neoliberalni kapitalizam ne može ostvariti socijalnu politiku.

Složit ću se s dijelom ove tvrdnje. Doista je problem što smo napustili samo neke misli Karla Marxa, a ne sve. Hrvatska je danas nažalost kriptosocijalistička država koja je promijenila samo državnu zastavu, a ekonomski model i političke elite je zadržala iz vremena socijalizma. Mislim da je legitimno na 20. obljetnicu početka veličanstvene vojno-redarstvene operacije ‘Bljesak’ postaviti ono već isprostituirano pitanje: Jesmo li se za ovo borili?

Svi oni koji misle kako su Marxove ideje bile na mjestu, uključujući župana Komadinu, slobodni su naći pozitivan primjer njihove realizacije u više od sto godina propasti koju su te ideje donijele velikom dijelu ovog planeta. Također, slobodni su pronaći i taj zli neoliberalni kapitalizam u Hrvatskoj. Temelj neoliberalnog modela su vladavina prava, niski porezi, deregulacija tržišta, jača uloga privatnog sektora i smanjena državna potrošnja. Onaj tko nešto od toga vidi u današnjoj Hrvatskoj trebao bi dobiti Nobelovu nagradu za vid.

Sindikati su također briljirali svojom današnjom manifestacijom u Sisku. Pet sindikalnih središnjica okupilo je manje od dvije tisuće prosvjednika, što je dokaz kako sindikalnim vođama ljudi vjeruju manje nego političarima ili, recimo, hrvatskom pravosuđu. To je, moram priznati, vrlo utješna spoznaja jer su sindikati od prvog dana jedan od najvećih kočničara nužno potrebnih reformi u Hrvatskoj. Potpuno nerazumijevanje globalnih okolnosti i prvoklasna prodaja magle glavne su odlike ‘rada’ hrvatskih sindikalnih vođa. Da su živjeli u kamenom dobu i da ih se pitalo, mi nikad ne bismo vidjeli metalno doba.

Iz Siska su poslane jasne poruke – ‘Ne damo INA-u!’, ‘Ne damo rafineriju!’, ‘Ne damo Petrokemiju!’. Poveselio sam se da to znači kako će si sindikalni vođe drastično srezati plaću, prestati graditi zgrade u centru Zagreba, iskoristiti članarine za otkup ili dokapitalizaciju navedenih ‘živih rana hrvatske industrije’ te pozvati radnike da ulože svoj novac i potvrde kako je radničko samoupravljanje najbolji model na kugli zemaljskoj.

Nažalost, ništa se od toga nije dogodilo. Ozren Matijašević bio je toliko strastven oko INA-e da je prosječnog građanina mogao lako ostaviti u uvjerenju kako je spreman u nju uložiti stotine milijuna kuna. I jest, ali ne svog novca ili novca svog sindikata, nego proračunskog novca. Našeg novca, novca poreznih obveznika! Dobri stari Ozren nema ni namjeru ni potrebu pitati nas za naše mišljenje oko svega toga, iako se radi o našem novcu. On to sve planira rješavati s premijerom, a ako se ovaj ogluši na njegove genijalne ideje, sindikalni lider prijeti ulicom.

Takav oblik nasilja jasno pokazuje koliko je socijalistima poput Ozrena stalo do vas, dragi moji sunarodnjaci. Vaše mišljenje ne vrijedi ništa jer Ozren zna najbolje što i kako treba. A ako ne bude po njegovu, imat ćemo ‘događanje naroda’. Potvrda je to onoga što je davno govorio Friedrich August von Hayek, predstavnik austrijske škole ekonomije. Socijalizam i demokracija su nespojivi! Kad nekome date pravo da upravlja vašim ekonomskim odlukama, on se time neće zadovoljiti. Vaše pravo na mišljenje i utjecanje na javne politike socijalistima komplicira stvari i oni će vam to pravo uvijek gledati oduzeti. Primjera iz svjetske povijesti i sadašnjosti ima više nego dovoljno.

Moja vam je preporuka, radni narode, da ovakve prodavače magle koji vam oduzimaju pravo na mišljenje i riječ o sudbini naše Hrvatske više ne ugošćavate. Nisu zaslužili vašeg odojka ni vaših kobasica. Ne bacajte svoje svinje pred ovakve bisere. Radije pustite da svinja još neko vrijeme živi pa njome sutra nahranite poštena čovjeka.

Oglasi

Jedna misao o “Ne bacajte svinje pred bisere!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s