Može li uopće u Hrvatskoj zaživjeti konzervativizam?

Konzervativizam se u Hrvatskoj percipira kao nešto negativno, ograničeno, generalno loše. Gotovo nitko za sebe neće reći da je konzervativan. Ako ste konzervativac, to u Hrvatskoj znači da mrzite sve promjene, zazirete od svega što je novo i najradije bi se vratili u vrijeme kad ste ženu pridobili tako što ste je mlatnuli toljagom i za kosu odvukli u svoju pećinu. Uz to ste još i ksenofob, homofob, a vjerojatno i prikriveni, ako ne i otvoreni simpatizer ustaštva. Protiv takvih se predrasuda izrazito teško boriti u javnom prostoru koji je ili naklonjen izrazito lijevim politikama ili zagovara politiku stranke na vlasti odnosno stranke koja će nakon nadolazećih parlamentarnih izbora postati stranka na vlasti. 

Prirodno je da se u takvom ozračju postavlja pitanje može li u Hrvatskoj uopće zaživjeti konzervativizam. Jer, kad kažete ‘konzervativizam’, gotovo nikog u Hrvatskoj ta riječ ne asocira na ono što ona uistinu znači – ograničenu moć države odnosno političara, niske poreze, odgovornost i transparentnost pri raspolaganju novcem poreznih obveznika, slobodu poduzetništva, slobodnu tj. liberalnu ekonomiju, slobodu pojedinca, ali i odgovornost za vlastite postupke ili propuste, vladavinu prava, istinsku solidarnost među članovima obitelji, prijateljima, susjedima, bližnjima… i poštivanje i čuvanje tradicionalnih vrijednosti.

Skeptično mnoštvo u jednom je u pravu – većina hrvatskih mainstream političara NIKAD neće prihvatiti konzervativne ideje i učinit će sve kako bi spriječili da one zažive. Imao pa nemao je najgora kletva i gotovo nitko sebe neće na to dobrovoljno osuditi. Uzmimo načelnika neke općine od cca. 2000 stanovnika koji je dosad u samoj općini pozapošljavao polovicu radno sposobnih iz te svoje općine. Oni su mu do groba dužni. Dodajmo mu župana koji je ‘pogurao’ nečiji slučaj kojeg su službe ionako morale riješiti u nekom razumnom roku, ali se to iz nekih misterioznih razloga nije dogodilo. Jednim telefonskim pozivom je kupio čovjeka. Dodajmo u tu priču gradonačelnika koji, iako u njegovom gradu ljudi baš ne žive najbolje, a nezaposlenost je dosegla sulude razmjere i tko god može bježi, mrtav-hladan naruči automobil s točno određenim brojem konjskih snaga i odgovarajućim rasponom osovina te šesteroznamenkastom cijenom. Možete li zamisliti da se ta trojica nađu i dođu na ideju da sami sebi oduzmu povlastice koje uživaju? Naravno da ne. A zašto i bi? Nitko to od njih ne traži. Građani gunđaju sebi u bradu, a onda biraju ‘kukurikavce’ i ‘domoljube’ i sve je opet po starom. Ni ‘kukurikavci’ ni ‘domoljubi’ nemaju u sebi ni grama konzervativizma.

Nade ipak ima. Razgovarate li s ljudima, oni vrlo brzo prihvaćaju konzervativne ideje. Naravno, jer se radi o jednom prilično zdravorazumskom stavu. Želite li plaćati manje poreza? Naravno! Želite li da oni koji raspolažu s novcem koji ste vi kroz porez dali državi to čine odgovorno i transparentno? Apsolutno! Želite li ograničiti moć države pa da se ona ne petlja u vaše vlasništvo, odgoj vaše djece, vašu spavaću sobu? Želite li ograničiti moć političara na način da niti teoretski ne mogu razbucati profitabilnu tvornicu jer je netko bacio oko na zemljište? O da, o da, o da! Želite li biti pred zakonom jednaki kao vlasnici velikih trgovačkih lanaca, banke ili gospođe koje rade na šalterima? Želite li biti ponosni što ste domoljub? Divan je to san. I može postati java.

Vidimo da konzervativizam na određeni način u Hrvatskoj već postoji. Kad ljudima točkice učinite vidljivima, oni ih vrlo lako spoje i dobiju potpunu sliku toga kako bi stvari trebale funkcionirati. Upravo to je razlog zašto se ‘kukurikavci’ i ‘domoljubi’ od nemila do nedraga prepiru oko ustaša, partizana, udbe i sličnih besmislica. Ljudi iz trećeg odlomka naviknuti su na povlastice koje su si priskrbili. Njima je neprihvatljivo to da je njihovo ponašanje neprihvatljivo. Oni će učiniti sve da se točkice ne vide.

Duboko vjerujem da većina ljudi ipak nisu ovce kakvima ih ‘velike face’ vole smatrati i dokle god otkrivamo točkice nade ima. Sve više anketa pokazuje da nikog pri zdravoj pameti ustaše, partizani i ostale bezvezarije ne zanimaju. Zanima ih što će sutra jesti, hoće li im djeca moći živjeti od svog rada u Hrvatskoj ili će morati ići u neku državu u kojoj će, u liberalnoj ekonomiji, imati fin život dostojan čovjeka. Zanima ih to da ne moraju podmiti sve od čistaćice do gradonačelnika kako bi dobili neki papir koji im je država ionako dužna izdati. Zanima ih da ih se tretira kao ljude, kao ravnopravne članove društva. Zanimaju ih naše točkice. Ako damo ljudima točkice, oni će ih sami spojiti.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s