Hannan: Cameron propušta veliku priliku za reformu EU-a

Na marginama posljednjeg sastanka Vijeća Saveza europskih konzervativaca i reformista (AECR) razgovarao sam sa svojim konzervativnim kolegom Danielom Hannanom, britanskim zastupnikom u Europskom parlamentu i poznatim apostolom slobodnotržišne ideje.

Kao glavna tema nametnula se reforma Europske unije pa je Daniel iskoristio priliku te još jednom otvoreno kritizirao Cameronovu politiku prema EU-u. Lekcija iz demokracije za Hrvatsku u kojoj stranačka tijela zasjedaju i usred noći ili preko telefona ne bi li u rekordnom roku iz stranke izbacila one koji se drznu javno progovoriti protiv vođe. Danielu ovo nije prvi put, a – gle čuda – još uvijek je istaknuti član Konzervativne stranke.

Kao vrhunski intelektualac i doista nesvakidašnji političar, Daniel je uvijek vrlo ugodan i zanimljiv sugovornik. Drago mi je stoga što smo osim reforme EU-a stigli obraditi i još poneku temu poput reforme javnog zdravstva i sustava socijalne skrbi. Ovo je prvi naš razgovor pred kamerama. Pogledajte i komentirajte! Ako ste skloniji pisanom formatu, pročitajte transkript razgovora.

M: Cijela Europa očekuje da David Cameron sad još jače ustraje na pregovorima s Europskom unijom. Uvijek si bio skeptičan oko ishoda pregovora. Jesi li se predomislio?

D: Dok razgovaramo, Cameron je iza zatvorenih vrata predstavio prvu listu svojih zahtjeva. Smatram da je dominantan osjećaj u Rigi bio onaj nevjerojatnog olakšanja što su zahtjevi tako ograničeni i neambiciozni. David Cameron ima mandat i priliku tražiti temeljiti remont Europske unije koji bi donio stvarni prijenos nadležnosti na nacionalne države, koji bi prepoznao suverenitet i demokratski legitimitet naših nacionalnih parlamenata kao i princip Europe koja stvari radi kolektivno kad ne može individualno, ali nema pretenzije postati jedna država. On to nije učinio, nego traži male tehničke i kozmetičke promjene uz koje će suština Unije ostati kakva jest, europski zakoni biti iznad naših nacionalnih zakona, krajnji cilj stvaranja europske države sa svim atributima državnosti još je uvijek tu… Tako da je propuštena velika prilika, ne samo za Britance, nego domoljube i ljubitelje slobode iz cijele Europe koji žele drukčiji dogovor.

M: Dakle, ne očekuješ da ovo preraste u otvorenu platformu za pregovore iz koje bi i male države poput Hrvatske mogle izvući korist?

D: To se moglo dogoditi, ali nažalost ne mislim da hoće. Europa bi trebala biti zajednica suverenih država koje trguju između sebe, surađuju, ali bismo trebali odgovarati svatko svom parlamentu kroz svoje nacionalne tradicije. To bi značilo istinsku promjenu, nešto potpuno drukčije od vizije, recimo, Angele Merkel koja kaže da moramo imati jednu europsku državu sa svim simbolima državnosti, Europsko vijeće bilo bi poput Bundesrata, a nacionalne države imale bi status pokrajina. Nedavno je rekla da ne možemo čekati s tim samo zato što jedna ili dvije države još uvijek ne žele u to ulaziti, s tim da je ovo ‘još uvijek’ vrlo zgodan dodatak. To ostaje u planu, to je taj projekt za kojeg mislim da nema podršku naroda u većini država članica.

M: Posljednja koalicijska vlada u Velikoj Britaniji bila je veoma uspješna pa Britanci od ove nove u potpunosti konzervativne vlade očekuju još veći uspjeh. U Velikoj Britaniji otvoreno je dva milijuna radnih mjesta u posljednjih nekoliko godina, više nego u svim ostalim članicama EU-a zajedno. Očekuješ li nastavak ovog procesa?

D: Da, to je nevjerojatan podatak, zar ne? Tisuću novih radnih mjesta svaki dan, više nego ostatak EU-a u četiri godine. Dogodilo se to zbog dvaju razloga. Prvo, ograničili smo visinu socijalne pomoći. Stavili smo ograničenje koje onemogućava da netko tko ne radi kući donese više novca od prosječne radne obitelji. Ne najsiromašnije, nego prosječne. Zvuči jako skromno, ali je bilo jako kontroverzno, ljevičari su bili jako uznemireni kad smo to uveli.

No, učinili smo i jednu drugu stvar za koju mislim da je na određeni način još važnija. U isto vrijeme dok smo zamrzavali i smanjivali socijalnu pomoć, značajno smo podigli neoporezivi dio dohotka. Sad on iznosi 10 600 funti godišnje. Tako potičemo ljude da prihvaćaju honorarne i slabije plaćene poslove. Pod prethodnom smo laburističkom vladom imali ‘izvanredan’ sustav koji je ljude tjerao u zamku ovisnosti o socijalnoj pomoći. Bili su prisiljeni živjeti jadan život u socijali jer, ako bi se zaposlili, manje bi novca donosili kući. Tako smo imali milijune, mislim čak više od 2 milijuna, stalno ekonomski neaktivnih Britanaca dok je u isto vrijeme, kao što znamo, 200-300 tisuća građana EU-a godišnje dolazilo u Veliku Britaniju i zapošljavalo se. Jednostavnom zamjenom poticajnih metoda, tako da možete zadržati novac koji zaradite, honorarci, samohrane majke itd. počeli su prihvaćati takve poslove i sad vode sretnije i produktivnije živote, a djeca im imaju bolji osjećaj o tome što je doista život. Ovo je reforma koja nije uštedjela puno novca, ali je sačuvala puno života.

M: Hrvatska ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti u Europskoj uniji, pogotovo među mladima gdje ona doseže 50 posto. Misliš li da propale socijalne države poput Hrvatske mogu nešto naučiti od Velike Britanije?

D: Vrlo je teško uzeti socijalne naknade ljudima. Po tome smo prirodno vrlo konzervativni. Ali to se ni ne treba napraviti. Posljednjih pet godina u Velikoj Britaniji pokazalo je da, ako samo zamrzneš državnu potrošnju i dozvoliš privatnom sektoru da nastavi rasti, tijekom vremena problem će se riješiti. Državna potrošnja u Velikoj Britaniji jedva je smanjena u prethodnom mandatu, samo 2,9% u pet godina, a to je gotovo ništa. Nema nikakve veze s prosvjedima i žestokim prijetnjama koje smo imali od sindikata, studenata itd. Ali udio državne potrošnje je drastično pao. Na početku mandata bio je 45%, sad je ispod 40%, a do kraja novog mandata vjerojatno će biti 34%. Ne zato što smo radili apsolutne rezove, već zato što smo zavrnuli slavinu. To je sve što morate napraviti. Suprotno općem vjerovanju, Margaret Thatcher nikad nije uspjela smanjiti ukupnu državnu potrošnju. Svake godine dok je bila premijerka državna potrošnja je minimalno rasla, ali u praksi je zapravo bila zamrznuta. Ono što se dogodilo jest da je javni sektor ostao na istoj razini i privatni ga je sektor prerastao. Zamisli jedan od onih uništenih hramova u džungli kad zelenilo proguta što je ostalo od hrama. Kamene ploče su razbijene korijenjem, a puzavci guše stupove… Jednostavno, to je ono što se dogodi, a sve što se mora napraviti je prestati donositi zakone i vrijeme riješi problem za tebe.

M: NHS (National Health Service) je bio jedna od glavnih predizbornih tema i većina stranaka je imala jaka stajališta o javnom zdravstvu. Tvoja stajališta o javnom zdravstvu dobro su poznata, ali svejedno – što misliš koji bi model bio najbolji za NHS i javno zdravstvo diljem Europe?

D: Kao što si rekao, ja sam u Velikoj Britaniji u manjini po ovom pitanju. Kad gledam i uspoređujem u kojoj državi čovjek ima najveće šanse preživjeti srčani ili moždani udar ili rak, mi ni po čemu nismo najgora država. No, nismo ni približno dobri koliko bismo mogli biti s obzirom na bogatstvo ove zemlje. Mislim da je očiti razlog tome to što sustavi kojima rukovodi država nisu pretjerano učinkoviti. Naravno, sustav privlači vrlo dobre i drage ljude kao svugdje jer osoba koja postane liječnik ili medicinska sestra osjeća poseban poziv, ali ovakav sustav ne iskorištava dobro njihove vještine. Mogli bismo biti bolji, ali, kao što sam već rekao, to nije mišljenje većine mojih sunarodnjaka. Razlog tome je ono što Milton Friedman naziva ‘tiranijom statusa quo’. Nitko danas ne bi predlagao državni monopol u zdravstvu u Velikoj Britaniji da on već ne postoji. Da to netko danas tako predloži, proglasili bi ga ludim. NHS je osmišljen u Drugom svjetskom ratu. Proizvod je vremena masovnog novačenja, osobnih iskaznica, raznih restrikcija, vremena u kojem je, s pravom, osobna sloboda bila podčinjena ratnim naporima. Zato što su ljudi u tim vremenima bili spremni prihvatiti puno više državne kontrole, u socijali i zdravstvu prihvatili su nešto što ne bi prihvatili ni u jednom drugom vremenu. Naravno, sad je to ukorijenjeno, a ljudi se lako uplaše promjene. Iznenađujuće je rašireno vjerovanje u ovoj zemlji kako je besplatno liječenje siromašnih specifično obilježje našeg zdravstvenog sustava. Stalno govorim svojim sunarodnjacima da je to tako diljem Europe, da nema ni jedne zemlje na Zapadu u kojoj te odbijaju liječiti jer si to ne možeš priuštiti. Kao što sam rekao, tiranija statusa quo, ljude se puno lakše uplaši nego ohrabri promjenom.

M: Pitao sam te ovo pitanje zato što se i Hrvatska suočava s reformom zdravstva i mnogim se ljudima ne sviđa kako zvuči privatizacija ili čak djelomična privatizacija javnog zdravstvenog sustava, iako je on u ovom trenutku neučinkovit, vrlo skup i akumulira ogromne dugove svake godine. Kao što i sam rekao, tiranija statusa quo.

Posljednje je pitanje – možemo li te očekivati u Hrvatskoj na nekoj slobodnotržišnoj konferenciji ili nečem sličnom?

D: Uvijek je zadovoljstvo doći u Hrvatsku. Mislim da Balkan, kao uostalom i veći dio Europe, može izvući korist iz više slobodnotržišnog promišljanja i vlasničkih prava.

Ali htio bih reći još nešto o zdravstvu. Ujedinjeno Kraljevstvo je s državnim monopolom nesvakidašnji slučaj. Veći dio Europe ima miješani sustav u kojem javno i privatno koegzistiraju. No, nismo bili toliko nesvakidašnji 1980-ih. Tad je bilo puno europskih država koje su imale sustav sličan našem – Poljska, Istočna Njemačka, Čehoslovačka itd. One su bile u mogućnosti napraviti promjenu jer su u navali reformističkih osjećaja 90-ih godina ljudi razumjeli da je državni monopol u zdravstvu jednako bizaran kao i u proizvodnji automobila , čokolade ili bilo čega drugog. Dakle, može se. Ako danas pitaš bilo koga iz tih država žele li natrag u vrijeme državnog zdravstva, tiranija statusa quo radi u obrnutom smjeru. Dakle, u toj se raspravi ipak može pobijediti.

 

Oglasi

13 misli o “Hannan: Cameron propušta veliku priliku za reformu EU-a

    1. Bože moj, nekome biti ozbiljan u politici znači nositi frak i leptir mašnu kad ide u pekarnicu i općenito se držati visoko, a nisko se spustiti samo dok se sjeda u limuzinu kupljenu novcem poreznih obveznika.

      Meni, s druge strane, biti ozbiljan u politici znači pred ljude stavljati sadržaj, a ne dojam. Zato tvitam, blogam i razgovaram s poznatim ljudima s međunarodne scene koji dijele moja razmišljanja. Ljudi koji me prate znaju kako razmišljam o većini stvari u životu i to im olakšava situaciju kad dođe vrijeme da mi (ne) daju svoj glas. Tako to, po meni, treba biti.

      Vrlo poznati danski konzervativac Morten Messerschmidt vodi radijsku emisiju i nedavno je za gošću imao Ružu Tomašić. Nitko u Danskoj mu nije rekao da ozbiljan političar može biti samo direktor, a ne i voditelj.

      Liked by 1 person

      1. Jel to ona ozbiljnost gdje vaša predsjednica govori kako je ovaj požar gdje su ljudi izgubili skoro pa sve, od domova, poljoprivrednih nasada, svega a ona to zove turističkom atrakcijom. Molim vas, inače izađem glasati svake godine iako nisam član niti jedne stranke ali to je moja građanska dužnost i ne mogu dopustiti da moj glas propadne isto tako i moja velika obitelj radi i skoro pa uvijek svi glasamo isto, Vaša stranka mi se činila kao nova i “zanimljiva” pogotovo za mlade a i one starije donekle, jedino što mi se ne sviđa u Vašoj stranci je predsjednica koju morate pod hitno promjeniti jer samo Vam radi više štete, iako mi je jasno da ste je izabrali jer je “name” pa ste mislili da će Vam to pomoći, ali nažalost samo vam odmaže i to promjenite hitno! U suprotnom gubite sve glasove na izborima kao i svemu ostalom.

        Sviđa mi se

      2. Ne bih se pretjerano bavio predsjednicom i njezinom izjavom o požaru na ovom blogu – prvo, zato što to nije tema ovog bloga, a drugo zato što je Ruža Tomašić za razliku od mene i Vas (pretpostavljam) doista sudjelovala u gašenju ovog požara i u njemu izgubila obiteljski maslinik. Ja sam od tog požara stotinama kilometara udaljen kao i novinari koji manipuliraju naslovima, izvlače iz konteksta i demoniziraju ljude koji im politički ne odgovaraju pa bih se, za razliku od njih, osjećao prilično jadno da iz ove pozicije moraliziram Ruži Tomašić.

        Ukratko, ako pogledate sporni prilog iz emisije Dobro jutro Hrvatska, vidjet ćete da barem pola onoga što su na portalu HRT-a pripisali Ruži Tomašić u stvari izgovara njihova novinarka.

        Eto, nisam sklon ne odobravanju komentara ili bježanju od odgovora na pitanja, ali bih volio da se držimo ovog razgovora s Danielom i tema kojih smo se nas dvojica dotaknuli u tom razgovoru. Stoji i za Vas i za sve ostale komentatore. Hvala.

        Sviđa mi se

  1. Razgovor sa Danijelom je odlićan…odgovori još bolji ,zanimljivi i kaj je interesantno ,možemo ih primjeniti i u HR.

    A g.Ivan Kunac je izgleda zalutao ili je to ogledalo naših ljudi.
    Zašto međunarodni tajnik ne bi imao svoju političku emisiju,bio voditelj ili kamerman…ustvari zašto emisija mora biti politička,može biti i o životinjama.
    Poznam neke tajnike koji propagiraju domoljublje,bogoljublje i čovjekoljublje. Ovo zadnje su shvatili doslovno pa ljube tuđe žene,a ima indicija da ljube i tuđe muževe…zar su zato loši tajnici?

    Sviđa mi se

  2. Jesi li mu očitao lekciju da Hrvatsku ne trpa u Balkan, da je to svojevrsna uvreda? Neki Britanci te činjenice nisu svjesni, neupućeni su, ali ima i onih kojima je to agenda. Rekao bih da predvladvaju ovi prvi.

    Sviđa mi se

    1. Daniel je maksimalno dobronamjeran i neopterećen tim geopolitičkim projektima tako da u njegovo poštovanje prema Hrvatskoj kao suverenoj državi ni najmanje ne sumnjam. Riječ je o čovjeku koji se protivi svakoj centralizaciji političke moći i zagovornik je lokalizma, a time i veliki protivnik projekata poput Jugoslavije ili Europske unije.

      Što se tiče ostalih britanskih političara, i tu ubrzano dolazi do promjene. Britanci su danas najveći zagovornici nacionalnog suvereniteta za sve europske države i oni nas (više) ne guraju u taj famozni Region, već to u posljednje vrijeme rade neki drugi za koje prije 20 godina ni u bunilu ne bismo mislili da će se okrenuti Srbiji.

      Sviđa mi se

      1. Nisi odgovorio na pitanje, jesi li mu objasnio prirodu termina Balkan i neprikladnost trpanja RH u Balkan u obraćanju hrvatskoj javnosti? Ne može ih nitko drugi o tome educirati osim nas samih. Probaj Ircu onako usputno u razgovoru utrpati ROI pod UK ili još gore Britaniju. Neće to proći bez bukvice. Stvar je ponosa reagirati na nepostojeću Jugoistočnu Europu, Jugosferu ili prošireni Balkan.

        Balkan ne postoji geografski.

        Liked by 1 person

      2. Naravno da sam mu skrenuo pozornost na taj nama omraženi termin i što se sve često krije iza njega, a što je nama Hrvatima neprihvatljivo.

        Osobno sam više puta javno rekao da s Balkanom nemam ništa zajedničkog i da ne pronalazim sličnosti između svog načina života i onoga na Kosovu ili u južnoj Srbiji, Makedoniji ili Bugarskoj.

        Kao Dalmatincu prosječni Španjolac mi je po svemu bliži od Bugara (osim možda po jeziku).

        Sviđa mi se

  3. Od svega što je čovjek rekao o stvarima koje se itekako tiču Hrvatske, kako nas koji u njoj danas živimo i radimo, tako i naše djece koja će sutra ovdje živjeti i raditi ili odavde odlaziti, netko čuje i nađe za shodno komentirati jednu jedinu riječ. Pametnome dosta.

    Ako se ovo što Dan govori o prilici za reformu Unije obistini i Cameron izvuče samo neke mrvice za UK, biti će to doista tragično propuštena prilika za cijelu EU. U tom slučaju bi Britanci s punim pravom na referendumu glasovali za izlazak, a ako ode UK, što zadržava nas ostale. Mislim da Hrvati nisu ni blizu svjesni toga u koju kašetu brokava su upali ulaskom u EU. Da, radilo se o velikoj prilici koju nikako nismo smjeli propustiti, ali isto tako moramo biti svjesni svih manjkavosti tog sustava i iskoristiti svaku priliku za promjenu. Drago mi je da je naglašeno da upravo Angela Merkel zagovara jednu europsku superdržavu. Možda će to bar nekolicini ovih naših domaćih germanofila otvoriti oči. Sve normalne države svijeta svoju vanjsku politiku kroje po tome što im je trenutno u interesu, samo mi imamo neke bajkovite ideje o stoljetnim bratstvima s drugim narodima i ostali bullshit.

    Što se tiče rezanja državne potrošnje, treba naglasiti da socijala kod nas i socijala u UK nije ista stvar. Tamo ljudi od socijale mogu živjeti, a kako je i sam Dan naglasio, događalo se da oni na socijali imaju više novca nego prosječna zaposlena obitelj. Kod nas su te naknade smiješne. Ne kažem da ih treba povećavati, ali mislim da mjesta za rezanje ima drugdje. Prvenstveno trebamo privatizirati sve što se privatizirati da. Ne vidim ni jedan razlog zašto bi se država bavila proizvodnjom jeftinog alkohola, gumenih čizama, juha u vrećici ili čokolade. Većinu komunalnih firmi se također da privatizirat. Paralelno s tim balastom, treba se riješiti uhljebljivačke mašinerije na lokalu. Svesti to u funkcionalne i isplative okvire. Agencije, urede, zavode i sve ostale izgovore za zapošljavanje stranačkih vojski pozatvarati i poukidati.
    I da, prestat slati inspektore koji provjeravaju jesu li računi fiskalizirani u područja koja ostanu bez struje.

    O zdravstvu je već sve rečeno.

    Zaboravih napisati, intervju je odličan!

    Liked by 1 person

  4. Odličan intervju Mate.
    Zanimljiva mi je ideja o zamrzavanju državne potrošnje kao rješenju smanjenja državne potrošnje, ali to nažalost u Hrvatskoj ne bi ništa pomoglo.
    Mi smo već prešli sve granice državne potrošnje i moramo smanjiti proračun za najmanje 30% ako želimo rast gospodarstva.
    Vlada preko poreza i doprinosa jedva skupi 100 milijardi, a potroši 130.
    Mi si ne možemo priuštiti proračun od 130 milijardi i očekivati gospodarski rast.
    Od konzervativaca očekujem zalaganje za proračun od 80 milijardi (vjerujem da tako razmišlja i bar 30% birača).

    Liked by 2 people

    1. Hvala 😉

      Slažem se da kod nas opcija zamrzavanja državne potrošnje ne igra jer je ona super prevelika i realni ju sektor teško može iskompenzirati nekim realnim stopama rasta. U bajci je i to vjerojatno moguće, ali u stvarnosti nije.

      Mi se moramo riješiti balasta većine kompanija u javnom vlasništvu i pod hitno racionalizirati javnu upravu da bi mogli primijeniti ovaj recept.

      Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s