Majka Država ne udara po guzi, nego po džepu

Doris Pinčić Rogoznica danas se prvi put oglasila nakon što je prije nekoliko dana na nju pokrenuta neviđena hajka od strane udruge Rode,  pravobraniteljice za djecu i pojedinih medija. Spremna je prihvatiti kritiku, kaže, jer joj ona omogućava da sagleda sebe i svoje poteze iz drugog ugla, preispita svoje vrijednosti i potencijalno korigira svoje ponašanje.

Ovakva izjava jedne mlade osobe dokaz je da je Doris doista pametna i zrela mlada žena, ali su nažalost prošla ta vremena kad se spremnošću na dijalog dokazivalo mudrost i zrelost. Danas je spremnost na dijalog s ljevičarskim ekstremistima dokaz slabosti i prvi korak ka kapitulaciji.

Agenda koju nam nameću pravobraniteljica i predstavnice udruga poput Roda doista jest ljevičarski ekstremizam. Riječ je o perfidnom promoviranju države kao najpravednijeg roditelja, a gore navedene gospođe bi kao njezina ekspozitura trebale određivati kakav je odgoj djece najprimjereniji. Posve je razumno zapitati se otkud birokratima i predstavnicama udruga u koje se nikad niste učlanili pravo propisivanja što je najbolje za vaše dijete. Otkad su oni kojima je vaše dijete samo brojka osjetljiviji na njegove probleme i zabrinutiji za njegovu budućnost od vas?

Prava je istina da oni to i nisu. Ali im vaše dijete treba za društveni inženjering kojeg pokušavaju progurati pa će učiniti sve ne bi li ga odvojili od vas ili barem smanjili vaš utjecaj na njega. Ljevica otvoreno teži rušenju tradicionalnog društva, s tim je ciljem stvorena i na njemu ustraje, a postići ga ne može sve dok se održava čvrsta veza između roditelja i djece, onoga što je bilo i onog što će biti, naše prošlosti i budućnosti.

Taj njihov cilj je prilično teško ostvariv jer nitko normalan ne može dozvoliti da život njegovih roditelja na ovome svijetu prođe bez ikakvog smisla. Mi koji volimo svoje roditelje želimo vjerovati da će oni živjeti vječno ili barem dok je nas. Ako je sve ono što su nam oni usadili na neki način pogrešno, ako su njihove odgojne metode bile promašene i nama se preporučuje da ih ne primjenjujemo na vlastitoj djeci, onda iza naših roditelja ne ostaje ništa. Kao da ih nikad nije ni bilo.

Zbog odbojnosti koju takve protuprirodne ideje bude kod normalnog čovjeka, ljevica je bila prisiljena kreirati nadautoritet – mudru i sveznajuću supermajku koja je djeci najbolji prijatelj, a roditeljima strogi učitelj. Prilično neinventivni kakvi već jesu, odlučili su državu promovirati u tu supermajku.

Ideja sama po sebi nije ni suluda ni bezazlena jer država na raspolaganju ima pozamašan represivni aparat koji je nužno potreban za ovakvo nametanje vlastite agende, ali je već viđena. Naime, nije se u bolesnim glavama ovoga svijeta rodio nijedan totalitarizam koji ovo isto nije pokušao, samo manje perfidno. Danas djeca možda ne trče štafete narcisoidnim luđacima koji sebe smatraju svojevrsnim očevima nacije i ne recitiraju patetične pjesmuljke partijskim vođama, ali su kroz javni obrazovni sustav i kulturno-umjetničke projekte financirane od strane države jednako indoktrinirana kao nekad.

Ovom puzajućem totalitarizmu prijetnja su samo brižni, odgovorni i nenasilni roditelji koji su posvećeni obrazovanju svoje djece i odgoju u tradicionalnom kršćanskom duhu, a takvi su, hvala dragom Bogu, većina u našem društvu. Njih se nema za što konkretno kazniti u (još uvijek) demokratskom sustavu pa ih se javno demonizira i podriva njihov autoritet preko vladinih i nevladinih organizacija koje oni sami financiraju.

Kad već ne može po guzi kao Doris Pinčić Rogoznica, sveznajuća i superbrižna Majka Država svoju odraslu djecu udara po džepu kroz potpuno nerazumne poreze i ostale namete. Njima tako ostaje manje novca za brigu o vlastitoj djeci, a njoj više za financiranje mašinerije koja toj djeci treba usaditi u glavu kako im roditelji nisu pružili dovoljno i da njihova ostavština nije u skladu s modernim vremenima. Novcem poreznih obveznika tako se strpljivo stvaraju uvjeti za potpuno urušavanje slobode i uvođenje novog modernog totalitarizma.

Iz tog razloga dijalog s Majkom Državom u ovom trenutku nažalost nije moguć. Njoj se, kao i djeci, treba postaviti određene granice i primjereno kažnjavati njihovo prelaženje. A te granice su odavno prijeđene! Primjerena kazna može doći već na ovim izborima, ako budemo dovoljno odlučni i mudri. Pa ne trebaju nam valjda uvesti neki novi Dan mladosti da bi nam došlo do glave da su krenuli po našu djecu?!

Oglasi

Jedna misao o “Majka Država ne udara po guzi, nego po džepu

  1. I za državu vučicu nažalost ima posla, jer se uvijek nađe poneki nesretni Romul ili Rem, kome je život prerano zadao udarac. Nadam se da su ovo slučajni izuzeci, jer ako birokracija iz vučje jazbine krene u kotrolu roditeljstva kao da se radi tehničkom pregledu vozila, onda je jasno da je vuk bijesan i da mu nema spasa.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s