Pomolimo se svi za duše Tita i Pavelića

Hrvatska se već godinama vrti u krug i nekako uvijek završimo na istoj temi. Tako je i ove godine. Nakon što se konačno počelo razgovarati o nekakvim reformama, netko se pobrinuo da se opet vratimo na dobre, stare partizane i ustaše. Prije nekoliko dana u jednoj crkvi u Zagrebu služena je misa za dušu Ante Pavelića, a 10. siječnja će se u crkvi sv. Marka služiti i za Josipa Broza Tita. I tako će barem dva dana naslovnice puniti osebujni simpatizeri dvojice zločinaca čiji likovi i djela podrivaju naše društvo i u 2016. 

Raščistimo odmah jednu stvar – Katolička crkva MORA održati misu za svaku krštenu dušu ako ju netko zatraži. To tako funkcionira već stoljećima i, ako ste imalo dobronamjerni, nije teško razumjeti zašto. Na takvim se misama moli za duše pokojnika, da ih se odriješi grijeha koje su počinili za života i primi u Kraljevstvo nebesko. Ako znate sva slova i razumjeli ste prethodnu rečenicu, onda vam je jasno da Majci Terezi takva misa treba puno manje nego Paveliću i Titu.

Pravit ću se naivna pa ću reći kako vjerujem da su ljudi koji plaćaju mise za Pavelića samo jako dobri kršćani, kao i oni koji su uplatili misu za Tita. Jer to je ono što bi dobar kršćanin, s koje mu god strane u Drugom svjetskom ratu pretci sudjelovali, učinio. Da, trebali bismo ljubiti svoje neprijatelje! Za čuti ovu informaciju o kršćanskom učenju ne morate završiti teološki fakultet ni ‘lizati oltare’. Za shvatiti ju također nema formalne neobrazbe, iako je to puno teže. Da, trebamo ljubiti svoje neprijatelje i praštati im! Pa i ako živimo u jednom ogorčenom i negativnošću zatrovanom društvu kao što je hrvatsko.

Ono što doista bode oči kad gledate snimke s mise za Pavelića su obilježja. Ako se žene upozorava da u Božjoj kući pokriju gola ramena koja, složit ćete se, nisu ništa neprimjerenija od, recimo, potkoljenice, zašto se Pavelićeve simpatizere ne upozori da u crkvu nije primjereno ulaziti s oznakama režima koji je pobio tisuće nevinih ljudi? To je znak nepoštovanja prema samoj crkvi i svemu što ona predstavlja. Ako ja mogu pokriti svoja ramena i usred ljeta, onda oni mogu odjenuti nešto primjereno misi zadušnici.

Prašina koja se svake godine diže oko mise za Pavelića je nepotrebna. U Zagrebu se godišnje održi na tisuće misa zadušnica i nikom ništa. Tako bi prošla i ona za Pavelića da nema ljutitih ustaša i ‘antifašista’ kojima je ona photo op i prilika da, nevažni kakvi jesu, završe u medijima. Da, cirkusu svakako doprinose i predstavnici medija koji u Palmotićevu dođu s ciljem stvaranja kontroverznog sadržaja kojim će privući što veći broj gledatelja, slušatelja, klikača i lajkača. Neugodna je istina da svi TV prilozi iz Palmotićeve, novinski članci, prosvjedi, teme na forumima, pa i ovaj blog post, samo privlače pozornost na nešto što bi prolazilo u tišini i ne bi izazvalo nikakve podjele u društvu da se jednostavno izignorira. Internet ima sjajan izraz za to: don’t feed the troll.

Sagledajmo situaciju i s druge strane te uzmimo da su u pravu oni koji tvrde da misu za Pavelića ne naručuju dobri kršćani, nego provokatori i ustašonostalgičari. Prosvjedujući, pišući osuđujuće članke i blogove, organizirajući kao kontramjeru mise za Tita, pa i za Hana Sola, samo hranite trolove. Ako se doista radi o nekakvim simpatizerima ustaškog režima, mislite li da njih obeshrabruje šačica žena i studenata Filozofskog s transparentima s druge strane ceste? Misa za Tita će ih eventualno razjariti, dok je pokušaj organiziranja mise za Hana Sola samo patetičan pokušaj privlačenja pozornosti i pomalo smiješan iskaz potpunog nerazumijevanja jednog od pravila po kojima funkcionira organizacija stara dvije tisuće godina.

Postoje dva daleko učinkovitija načina da se neutralizira ili čak posrami one koji organiziraju misu za Pavelića, koji god da su im motivi. Prvi je da ih se potpuno izignorira. Oni održe svoju misu dok mi ostali gledamo svoja posla, odu kućama i no harm done. Drugi je da svi skupa odemo na tu misu, a zatim i na onu za dušu Josipa Broza. U tišini i dostojanstveno prisjetimo se sveg zla koje su nanijeli i još uvijek nanose ovom narodu, pomolimo se za njihove grijehe i za sve njihove žrtve.

Rezultat oba scenarija je izostanak klanja u komentarima na članke dok vlasnici portala pjevaju “Money, money, money”. No, moram priznati da su čak i meni oba ova scenarija jednako nevjerojatna jer, dok se bavimo ustašama i partizanima, nemamo vremena razmišljati o tome zašto mladi odlaze iz Hrvatske. Dok bijemo bitke iz Drugog svjetskog rata, ne moramo si priznati na koliko smo niske grane sveli državu za koju su se toliki žrtvovali.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s