Jesu li i vas premlatili kršćanskim milosrđem?

Migrantska je kriza obilježila 2015., a dolaskom proljeća i toplijeg vremena migracije prema Europi će se ponovno intenzivirati. Posljednji dogovor između Europske unije i Turske nije jamac zaustavljanja, pa čak ni usporavanja, migracijskog vala jer Ankara, unatoč neospornim zaslugama za zbrinjavanje ogromnog broja izbjeglica na samom početku rata u Siriji, sad vrlo vješto manipulira krizom i koristi ju za ostvarivanje svojih ciljeva.

Svaka kriza ovolikih razmjera, a pogotovo kad se njome loše upravlja, okidač je za niske strasti i povišene tonove. S jedne strane imamo ljude kojima je kriza savršena izlika za ispoljavanje vlastitih frustracija, mržnje i ksenofobije, a kao protuteža pojave se lažni moralizatori kojima primarni cilj nije anulirati neodgovorne i šizofrene prijedloge ovih prvih, nego sebe prikazati ultimativnim humanitarcima i “boljim ljudima”.

Našem društvu nažalost ne nedostaje ni jednih ni drugih. Na ulicama, u medijima, u sabornici, na vašem Facebook ili Twitter profilu… hrvatsko društvo, koje konsenzusom nije riješilo ni jedan problem od 1995., cvate u svojoj podijeljenosti. “Najveći” vjernici briljiraju u isključivosti i nehumanim prijedlozima, dok je internet ateistima, kojima u pravilu smeta sve što ima veze s Crkvom, kršćansko milosrđe postalo glavni argument za obranu njihovih pozicija i pljuckanje po neistomišljenicima.

Ako ste vjernik te ste na bilo koji način izrazili protivljenje ilegalnoj migraciji, nalijepili ste si na čelo metu, što je bio jasan poziv internet ateistima da vas premlate kršćanskim milosrđem. Jer, oni kao nevjernici, razumije se, o kršćanskom milosrđu znaju puno više od vas.

I sam sam nedavno napadnut kršćanskim milosrđem. Rečeno mi je da samo nazivanje migranata migrantima, a ne izbjeglicama, razbuktava strasti, iako je iz podataka vidljivo da ogroman broj tih ljudi ne dolazi iz Sirije i Iraka. Vrlo jednostavno – ako ne dolaziš iz ratom zahvaćenog područja, nisi izbjeglica. No, prema liberalnom shvaćanju migracija, bijeg od neimaštine čovjeka također čini izbjeglicom, ali se u raspravi ispostavilo da se to ipak ne odnosi na Hrvate u Irskoj jer oni, očito, nisu pobjegli od neimaštine nego od lijepog vremena.

Ilegalni ulazak u neku državu je ono što mu sam naziv kaže – ilegalan, tj. protivan zakonu. Osoba koja svjesno krši zakon, naročito kad je riječ o zakonu koji ni na koji način nije nepravedan ili protivan kršćanskom moralu, ne bi u tome trebala biti ohrabrivana. Upitan sam odnosi li se to i na jadnog prosjaka koji ukrade pola kruha dnevno za preživjeti. Naravno da odnosi! Dobar kršćanin ne okreće glavu od krađe i ne opravdava kršenje sedme Božje zapovijedi, nego nahrani ubogog prosjaka ili, što je još bolje, pomogne mu naći posao da može sam sebe hraniti.

Okretanje glave od kršenja zakona je put u kaos. Kad bismo prosjaku tolerirali krađu kruha samo zato što je prosjak, sutra bi svi prosjaci krali kruh. Uskoro bi im se pridružili i drugi siromasi koji možda ne prose, ali su svejedno gladni. A netko taj kruh peče i od njegove prodaje živi i taj netko ne bi bio sretan što mu drugi dnevno kradu plod njegova rada. Kad bi osuda javnosti i reakcija organa reda izostala samo zato što je riječ o siromašnim lopovima, pekari bi ubrzo uzeli stvar u svoje ruke. Lažno bi milosrđe tako dovelo do vala nasilja i potpunog kaosa u društvu.

Do istoga će dovesti i neograničeno primanje migranata protiv volje europskih građana i pravila o azilu u Europskoj uniji. Institut azila nije predviđen za zbrinjavanje cijelih naroda niti je stvoren pod pretpostavkom da bi svaki unesrećeni čovjek u svijetu trebao moći doći u Europu konzumirati njezin socijalni sustav.

Ultraliberalnim pristupom ovoj migrantskoj krizi šalje se poruka svima onima koji su pokušavali legalno doći u Europu kako smo skloniji prihvatiti one koji dolaze na divljaka. One koji su imali ambiciju doći raditi i doprinositi te bili voljni slijediti pravila da ostvare svoj san zatrpali smo kompliciranom papirologijom i potom u velikom postotku odbili, dok smo ove druge, koji često dolaze bez ikakvih isprava, prisiljeni primiti raširenih ruku jer smo u protivnom fašisti, ekstremisti i neljudi.

Zašto je ovakva politika okidač za kaos? Čak i da zanemarimo rastuću netrpeljivost prema migrantima ili terorističku prijetnju, ostaje činjenica da ćemo stotine tisuća ili čak milijune ljudi morati uklopiti u europska društva. Ljudi koji su postali stanovnici naših država tako što se nisu držali nikakvih pravila preko noći će morati usvojiti ogroman broj pravila prema kojima mi živimo. Oni po njima nikad nisu živjeli i nitko im nije rekao da će ih se u Europi morati držati pa ne čudi otpor prema našim pokušajima integracije.

A bez potpune integracije imat ćemo dva strana tijela koja će trljanjem jedno o drugo sve jače iskriti i na kraju zapaliti Europu. Taj se požar može izbjeći samo ako pravila na kojima se temelji naša civilizacija budu jednaka za sve i postavljena visoko iznad političkih ili korporativnih ciljeva, pa i lažnog milosrđa.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s