Problem je prvenstveno u glavi, a tek onda u vladi

Požar je poharao Dalmaciju i, kako to obično biva nakon ovakve katastrofe, javlja se puno nezadovoljnika. Uvijek nakon, a nikad prije! U tome je naš najveći problem. Gorski kotar okovan je ledom 2014., a iste je godine teško poplavljena županjska Posavina. Naredne je godine veliki požar opustošio Pelješac i Korčulu. I ništa se otad nije promijenilo. A nije da nije bilo prilike! U posljednje tri godine održano je dvoje parlamentarnih izbora, jedni predsjednički i sad nedavno – lokalni. Sustav za obranu od katastrofa nije uopće bio tema. Nikoga to nije zanimalo – ni građane iz krajeva koje redovito poharaju požari ili poplave, ni medijske dušebrižnike.

Prioriteti, prioriteti…

Ako građanima nije stalo do obrane od katastrofa, zašto bi bilo političarima?! Oni rade ono što im donosi glasove! Što je to što oni rade, a birači jako vole i nagrađuju na izborima? Dijele subvencije i “besplatne” udžbenike, osiguravaju “besplatan” javni prijevoz, “spašavaju radna mjesta”, zapošljavaju rođake i stranačke podobnike.

Da bi se narodu moglo dati sve to što ga veseli, nekome se mora uzeti! Pa se uzme vatrogascima i vojsci koje ljudi cijene samo onda kad im zatrebaju. Budući da su to u pravilu pogubne situacije koje, srećom, nisu svakodnevne, njihova se herojska djela lako zaborave.

A upravo bi za vatrogastvo i oružane snage uvijek moralo biti novca jer su to službe koje jamče sigurnost građana i njihove imovine, što je osnovna zadaća države. No, za osnovno se nema jer bi većina radije nećaka zaposlila u općini, a snahu u HAC-u na naplatnim kućicama, te usput konzumirala i niz javnih usluga bez participacije. Nije se rodio taj koji bi namakao toliki novac, a da pritom još i ne smije privatizirati ni jednu veliku državnu tvrtku ili dati plažu u koncesiju. Sve mora ostati “narodno”, ništa ne bi platili, a u svemu bi uživali. Da smo resursima najbogatija zemlja na svijetu, ne bi nam bilo dosta.

“Sram vas bilo, političari!”

Reakcije državnog vrha bile su prilično nespretne, a na trenutke i tragične. Način na koji je Vlada komunicirala trebao bi ući u udžbenike kriznog komuniciranja kao primjer kako ne komunicirati s javnošću za vrijeme krize. Ni predsjednica države nije se proslavila svojim kritikama iz inozemstva. Naime, nije ovo prvi put da Kolinda Grabar – Kitarović iz strane države na temelju nedostatnih informacija dijeli lekcije vladi dok u državi imamo kriznu situaciju. Kritika je dobrodošla, zato predsjednicu i biramo neposredno – da bude neovisna. No, ne bi joj škodilo malo više takta i malo manje brige za osobni rejting i privatne sukobe s pojedinim dužnosnicima dok se država suočava s teškom situacijom.

Neki su pak novinari, opinion makeri i ljudi s terena svojim izjavama dali naslutiti da bi predsjednicu trebalo biti sram. To je bedastoća! Niti je ona podmetnula ili nehotice uzrokovala požar, niti je glavna odgovorna za obranu od njega. Ona kao visoko rangirana političarka svojom pojavom u teškim trenutcima može nekoga iritirati, ali sramiti se nema zašto! Ista je stvar i s premijerom kojem se za zlo uzima to što je izjavio kako “nijedan strateški objekt nije bio ugrožen niti je izgorio”. Ako izuzmemo raketnu bazu Žrnovnica koju požar teško može istinski ugroziti i splitsko odlagalište otpada Karepovac, izjava je na mjestu. Netko može reći da je poluistinita ili da je politički ne pretjerano mudra, ali skandalozna svakako nije.

No, pojedini mediji žele od nje napraviti skandal apostrofirajući premijerovu neosjetljivost prema građanima i njihovoj imovini. Da, svakako bi mu koristilo da s vremena na vrijeme uključi empatiju, ali i građani bi u političarima trebali prestati gledati dadilju. Vlasnici su ti kojima je po prirodi stvari najviše stalo do njihove privatne imovine i ne trebaju čekati da se Plenković za nju pobrine. Na njemu je da sustav javnih usluga funkcionira i pruži maksimum u gašenju požara i saniranju štete. Ostalo je na vlasnicima. A koliko se dobar dio njih u ovoj državi brine za svoju imovinu možemo vidjeti nakon svake nepogode kad se od države traži da obešteti poljoprivrednike ili obnovi privatne kuće jer imovina nije bila osigurana. “Država mora intervenirati da ljudi ne ostanu na cesti”. I tako neki od države dobiju novu kuću, a drugi cijeli život žive u najmu. To je ta “društvena pravednost”.

Oporba bi bolje, ali ne zna kako

Oporba očajnički pokušava ubrati koji politički bod na ovim požarima pa ne čudi da su društvene mreže pune njihova pravedničkog bijesa i pozivanja na dane kad su bili na vlasti. “Ustani, Ranko, Hrvatska te zove, zove!”, a kad je Ostojić bio ministar, stanje je bilo manje-više isto. Kako to? Pa jednostavno! Ni tad, kao ni sad, obrana od katastrofa nije bila prioritet, nego se novcem poreznih obveznika primarno namirivalo svoje biračko tijelo. Bezidejnost SDP-a ide toliko daleko da je njihova glavna zamjerka novoj Strategiji nacionalne sigurnosti bilo to što u njoj nema antifašizma iako je nejasno kako bi to antifašizam pomogao ugasiti požar poput ovoga u okolici Splita.

Arsen Bauk sad ponosno ističe kako je prije četiri mjeseca u Saboru predložio da vatrogasna vozila s otoka, zajedno s vojnim, policijskim te vozilima hitne pomoći i HGSS-a, ne moraju plaćati trajekt. Da se pita SDP-ovce, trajekt vrlo vjerojatno ne bi plaćali ni umirovljenici, učenici i studenti ili otočki zdravstveni djelatnici (kako bi se privuklo nove), a u isto se vrijeme od Jadrolinije očekuje da uvede nove linije i ponudi bolju uslugu. To jedno s drugim ne ide jer Jadrolinija, iako državna tvrtka, mora imati određene prihode da bi mogla funkcionirati. Što manje ljudi plaća uslugu, to su financijske dubioze veće.

Srž ovog problema stajalište je mnogih u Hrvatskoj kako bi država trebala olakšati život otočanima tako što će im osigurati razne beneficije. “Moramo sačuvati život na otocima”, kažu oni. Na prvu to možda zvuči plemenito i vrlo strateški, ali je potpuno promašeno. Ne može se jednima subvencionirati otočki lifestyle dok drugi, također punopravni građani ove države, odlaze iz svog obiteljskog doma u Irsku ribati zahode. I oni bi rado živjeli na svojoj djedovini.

Heroji i na biračkom mjestu

Vatrogasci, naravno, ne bi o vlastitom trošku trebali s otoka putovati na intervenciju na kopno, već se za te troškove mora pobrinuti lokalna samouprava. Po svemu sudeći, vatrogascima koji su išli s otoka za Split bit će refundiran trošak za trajekt. Tako i treba! Za veće plaće i kvalitetniju opremu, koje vatrogasci apsolutno zaslužuju, također bi se trebala pobrinuti politika jer je to u domeni njezine odgovornosti i građani za to plaćaju porez. Vatrogasci su ljudi koji ugrožavaju vlastite živote kako bi spašavali živote i imovinu drugih. Oni jesu naši heroji! Zato sljedeći put na biračkom mjestu mislimo malo na njih, a ne samo na sebe!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s