“Bruxelles egzistira u jednom transcendentnom stanju na račun cijele Europe”

Intervju za poljski tjednik “Sieci”. 

Mate Mijić mladi je hrvatski politički analitičar čija je nedavna kolumna u kojoj je izrazio potporu Poljskoj u sukobu s Europskom komisijom izazvala dosta pažnje u hrvatskoj, a potom i u poljskoj javnosti.

Kolumna je objavljena u Večernjem listu, jednom od vodećih dnevnih listova u Hrvatskoj. Njezin sadržaj netipičan je za hrvatske medije kojima uglavnom dominira probruxelleski narativ, pa i po pitanju Poljske. Ali, čini se kako se to počinje mijenjati.

Mijić je savjetnik hrvatske europarlamentarne zastupnice Ruže Tomašić, članice Hrvatske konzervativne stranke koja je od početka krize odnosa između Varšave i Bruxellesa davala potporu Poljskoj, pa i glasanjem.  On je i član Vijeća Saveza europskih konzervativaca i reformista, ali u Hrvatskoj istupa isključivo kao neovisni analitičar.

Vaša kolumna o tome kako Hrvatska treba podržati Poljsku u nadolazećim raspravama oko postupaka Komisije protiv te zemlje izazvala je dosta rasprava u hrvatskoj javnosti. Kako bi, za prosječnog poljskog čitatelja, objasnili kako Hrvati vide cijelu ovu situaciju s Poljskom i ratom koji Komisija vodi protiv nje?

– U ovom smislu postoje dvije skupine Hrvata. Prvu čine oni koji se poistovjećuju s Poljacima kao slavenskim katoličkim narodom čija se država suočava s izazovima sličnim onima koji muče nas u Hrvatskoj. To su, primjerice, neučinkovito i općenito loše pravosuđe, veliki utjecaj struktura proizašlih iz komunizma u svim sferama društva, neravnoteža u medijskom prostoru itd. Druga je skupina pak opijena novom EU religijom i nikome ne dozvoljava propitivanje njezinih dogmi i proroka. Sve što dolazi iz Bruxellesa za njih je oličenje napretka i jamstvo budućeg prelaska na nekakvu višu razinu postojanja koju čovječanstvo dosad nije iskusilo. Nema kritičkog odmaka, a svatko tko se suprotstavi biva etiketiran nazadnjakom, mrziteljem, a nerijetko i fašistom. Srećom, ova je skupina malobrojnija, ali nažalost ima veći utjecaj u javnom prostoru koji ostvaruje monopolizacijom medija i NGO scene. No podrška Poljskoj neće izostati jer ne treba smetnuti s uma da je Hrvatska relativno nedavno u krvi izborila svoju samostalnost i jako se puno ljudi nespremno odreći nečega za što je plaćena tako visoka cijena. Oni će se u ovoj raspravi gotovo bez iznimnke svrstati uz Poljsku.

Glavna teza kolumne jest kako ono što se događa Poljskoj danas, može Hrvatskoj dogoditi sutra. Koja su to načelna pitanja koja se u ovoj situaciji tiču svih članica EU-a?

– Obje strane, i poljska vlada i Europska komisija, trenutno igraju na sve ili ništa. Ako Komisija slomi zube na Poljskoj, ubuduće će opreznije nastupati da joj se ne bi dogodilo daljnje urušavanje autoriteta. Ne zaboravimo, Lisabonski ugovor stvorio je političko-pravni okvir za federaciju koja još uvijek ne postoji i tako ostavio puno praznog prostora EU institucijama koje se otad između sebe bore za dominaciju. Komisija sebe vidi kao EU vladu i tako nastupa unatoč tome što nema legitimitet za to. I to će biti tako dok jednom ne polomi zube. Sad je, u kontekstu Brexita i političke krize u Njemačkoj, sjajna prilika za to. Prilika je to da u budućnosti imamo Komisiju kao partnera, a ne nalogodavca. To će se onda pozitivno odraziti na cijeli niz pitanja u kojima Europska unija ima isključivu ili podijeljenu nadležnost, a dugoročno i na političku stabilnost u Europi.

Kako će po vama Hrvatska glasati u Vijeću Europske unije u raspravi o pokretanju sankcija protiv Poljske?

– Sumnjam da će biti otvoreno protiv Komisijinog prijedloga, ali vjerujem da postoje prilične šanse da bude suzdržana. To je u ovom trenutku i najlogičniji potez koji bi predstavljao kompromisno stajalište Vlade i predsjednice Republike koji sukreiraju vanjsku politiku. Predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović sklonija je tješnjoj suradnji s Poljskom i orijentiranju prema Višegradskoj skupini od premijera tako da bi suzdržana pozicija u Vijeću o ovom pitanju za obje strane bila najbolja.

Vladajuća Hrvatska demokratska zajednica članica je Europske pučke stranke i uglavnom slijedi njezinu politiku. Koliko od takvoga HDZ-a možemo očekivati da razumije trenutačnu poljsku vlast i iskreno surađuje s njom, te gradi poljsko-hrvatske relacije?

– HDZ je daleko od homogenoga i u njemu Pravo i pravda može već sad pronaći kvalitetnih sugovornika. Neće to dati instant rezultate budući da HDZ trenutno vodi karijerni diplomat s briselskim pedigreom, ali može izgraditi kvalitetne odnose za budućnost. Od Plenkovića se ne treba očekivati da se svrsta uz poljsku vladu ili protiv nje na temelju nekog svog svjetonazora jer on ga nije sklon otvoreno pokazati. S diplomatima je to uvijek tako – oni u pravilu nemaju jasnu političku ideju jer im je posao da prepakiraju tuđe. No pravi će se diplomat znati prilagoditi novim okolnostima, a Plenković ima i jednu dodatnu makijavelističku crtu. Ako se odnosi unutar EU-a promijene i bude mu u interesu razvijati tješnje odnose s Poljskom, on će to i učiniti. Ali dok su odnosi Varšava – Bruxelles ovoliko zategnuti, to ne treba očekivati. Iako Hrvatska u Poljskoj ima sjajnu veleposlanicu koja je iznimno zainteresirana za produbljivanje bilateralnih odnosa.

Prošle godine hrvatska predsjednica i poljski predsjednik radili su intenzivno na diplomatskoj inicijativi Triju mora. Dojam je kako se još ništa konkretnije po tom pitanju nije dogodilo. Kako ocjenjujete perspektivu te incijative i odnos hrvatskih vlasti prema njoj?

– Tu inicijativu vidim kao nadogradnju na Višegradsku skupinu. U ekonomskom smislu mislim da može donijeti dosta dobrih stvari, prvenstveno u energetici i infrastrukturnim projektima. Energetska neovisnost Europe bitna je za dugoročni gospodarski rast i političku stabilnost, a alternativa ruskim energentima u tom je pogledu od iznimne važnosti. U političkom smislu nisam toliki optimist jer iskustva Višegrada govore da ove države nažalost još uvijek nisu spremne za principijelnu suradnju i pravi zajednički nastup. Istinabog, okolnosti se u Europi mijenjaju pa su zemlje V4 pod sve većim pritiskom što ih prisiljava da iskrenije surađuju i drže se zajedno. Može li inicijativa Triju mora dovesti do istinske političke kohezije koja bi značila zajedničko stajalište o krucijalnim pitanjima za briselskim stolom, ostaje za vidjeti. Ponavljam, zasad nisam optimist.

Kako procjenjujete budućnost suverenističkih konzervativnih opcija u Europskoj uniji imajući u vidu aktualna zbivanja i rasprave koje se u njoj vode?

– U vremenu velike polarizacije najgore je biti u sredini. Europski konzervativci i reformisti nude zdrav razum u trenutku kad prevladavaju niske strasti i to je pozicija iz koje se krvavo morate boriti da doprete do birača. Dok jedni nude federalističku utopiju i mantru o „više Europe“ koja će preko noći sve popraviti, a drugi mobiliziraju frustrirane, obeznađene i gnjevne ljude za rušenje svega što je postignuto u procesu europskih integracija, konzervativci i reformisti traže da se naglasak stavi na ono što daje najbolje rezultate, a odbaci ono što građani ne žele i što vodi sukobima i podjelama. Većini će normalnih ljudi to djelovati krajnje logično, ali riječ je o političkoj poziciji koja je u današnjoj Europi pomalo egzotična. Mislim da to najbolje pokazuje koliko su daleko stvari otišle i koliko su sljedeći izborni ciklusi važni za Europsku uniju i ECR obitelj. Izlaskom Ujedinjene Kraljevine iz EU-a ECR će izgubiti dio svog današnjeg utjecaja i morat će to kompenzirati privlačenjem novih stranaka. Raspad EFDD-a Nigela Faragea, neizvjesna budućnost ENF-a Marine Le Pen i nezadovoljstvo pojedinih stranaka članica Europskih pučana otvara mogućnost za širenje ECR-a. No, trebat će se jako pripaziti na to koga se iz tog društva prima kako bi politička obitelj zadržala vjerodostojnost i ostala unutar razumnih okvira. Kao najveća nacionalna delegacija, Pravo i pravda će tu igrati vrlo važnu ulogu. Jačanje ECR grupe i moguće daljnje slabljenje pučana, socijalista i liberala osiguralo bi poljskoj vladi veću razinu razumijevanja u Europskom parlamentu i zato će se PiS morati jače angažirati za sljedeće europske izbore. Ne samo u Poljskoj, nego širom Europe, kao predvodnik jedne nove politike.

Kako vidite budućnost same Unije?

– Budućnost je neizvjesna. Ako se europski establishment ne probudi iz sna u koji je utonuo prije 60-ak godina, raspad je vrlo moguć. I to ne zbog nacionalista ili euroskeptika, nego zbog briselskog mjehurića u kojem se posljednjih nekoliko desetljeća novcem europskih poreznih obveznika gradilo paralelnu stvarnost. Nedavna istraživanja agencije YouGov pokazuju da čak ni u Njemačkoj ne postoji većinska potpora stvaranju Sjedinjenih Europskih Država, a u nordijskim članicama tu ideju odbacuje oko 80 posto građana. Jasno je stoga kuda vodi daljnje forsiranje političke integracije i dekonstrukcije nacionalnih država. No Bruxelles to ne vidi tako jer egzistira u jednom transcendentnom stanju na račun cijele Europe. Desetci tisuća političara, činovnika, lobista, NGO aktivista i medijskih djelatnika za sebe su stvorili mikrosustav koji ne korespondira s većim dijelom Europe. Njima je univerzalnost poželjna jer važno je uklopiti se u utopiju, dok europske države i narodi od univerzalnih rješenja mogu imati samo štetu. Različiti smo, imamo različite identitete, tradicije i razvojne putove i to treba poštovati. Bez tog elementarnog poštovanja prema europskim narodima i svemu onome što su oni u prošlosti bili i danas jesu ne postoji kohezivni faktor, a bez njega ne može postojati ni Europska unija.

Tjednik “Sieci”, 15.1.2018.

Originalno objavljeno na poljskom jeziku.

Intervjuirao: Goran Andrijanić

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s