Zeleni bi trebali slaviti kapitalizam

Modna kuća Armani objavila je 23. ožujka 2016. da, počevši s kolekcijom jesen/zima 2016., više neće koristiti životinjsko krzno u svojim proizvodima. Vrijeme je, ako ne za proslavu, onda barem za zdravicu!

U svom priopćenju napisali su kako je tehnologija toliko napredovala da više nema opravdanja za ubijanje životinja za krzno. Realno gledajući, koliko god ovaj potez veselio prijatelje životinja, one koji su donijeli ovu odluku zaboli patka za životinje. Da ih je bilo briga za životinje, onda Armani nikad ne bi ni nudio proizvode od krzna. Ova je odluka čisti strateški zaokret u skladu sa smjerom u kojem se kreće tržište, nevidljiva ruka u svoj svojoj veličanstvenosti. Nastavi čitati “Zeleni bi trebali slaviti kapitalizam”

Pomolimo se svi za duše Tita i Pavelića

Hrvatska se već godinama vrti u krug i nekako uvijek završimo na istoj temi. Tako je i ove godine. Nakon što se konačno počelo razgovarati o nekakvim reformama, netko se pobrinuo da se opet vratimo na dobre, stare partizane i ustaše. Prije nekoliko dana u jednoj crkvi u Zagrebu služena je misa za dušu Ante Pavelića, a 10. siječnja će se u crkvi sv. Marka služiti i za Josipa Broza Tita. I tako će barem dva dana naslovnice puniti osebujni simpatizeri dvojice zločinaca čiji likovi i djela podrivaju naše društvo i u 2016.  Nastavi čitati “Pomolimo se svi za duše Tita i Pavelića”

Sretno, mandataru!

Nakon užasne i, hvala Bogu, kratke predizborne kampanje te iznenađujućih i ohrabrujućih rezultata parlamentarih izbora uslijedili su pregovori o sastavljanju nove vlade. Pregovori nisu trajali toliko dugo koliko se nama činilo. Normalno je da pregovori između opcija s različitim programima potraju i daleko više od mjesec i pol dana koliko su trajali pregovori između HDZ-a, SDP-a i Mosta. Zašto se nama činilo da traju cijelu vječnost? Jer su se sudionici pregovora u apsolutno svemu slagali i nitko osim njih nije vidio valjani razlog zašto se nastavlja ta zamorna i dozlaboga dosadna trakavica. Metkovska mlada svoju je čistu djevičansku ruku u još jednom obratu svojstvenom tinejdžerskim djevama u nevolji odlučila dati sijedom frajeru tupa pogleda i uma pa kom’ pravo kom’ krivo. Njihovo čedo, naš novi nestranački mandatar, Tihomir Orešković, ili je iznimno hrabar čovjek, ili nema pojma u koju je kašetu brokava upao, ili ga jednostavno nije briga. Kako god bilo, treba mu zaželjeti puno sreće i uspjeha jer o tome što on uspije iskamčiti od lijenih stražnjica uhljebljenih u hrvatskoj izvršnoj vlasti ovisi budućnost sviju nas.  Nastavi čitati “Sretno, mandataru!”

Zemlja pijanih bogataša

Ovih dana primili smo dobre vijesti. Imamo rast BDP-a četvrti kvartal zaredom, ovoga puta radi se o značajnih 2,8%. Hrvatskoj ovih 2,8% znači puno više nego što se na prvi pogled čini. Objavom ovog čarobnog broja otvorena je pandorina kutija, tj. aktiviran sporazum koji je tadašnji premijer Ivo Sanader potpisao sa Sindikatom javnih službi. Radi se o sporazumu kojim se zaposlenima u javnim službama jamči povećanje osnovice plaća od 6% u slučaju prosječnog rasta BDP-a od 2% u dva uzastopna kvartala. Ćaća se vratija na velika vrata.Rastu BDP-a koji nas je sve ugodno iznenadio, prethodio je niz potpuno slučajnih poteza Vlade kojima se ona zapravo sasvim slučajno pripremila za rast BDP-a od 2,8% koji nas je sve iznenadio.  Nastavi čitati “Zemlja pijanih bogataša”

Zašto smo u banani?

Na poziv prijateljice nazočila sam okruglom stolu pod nazivom “Sloboda, odgoj, demokracija: Pretpostavke ostvarivanja dijaloga u pluralističkom društvu” u organizaciji World Youth Alliance – Hrvatska. To iskustvo otvoril0 mi je oči i dalo odgovor na pitanje postavljeno u naslovu. I ne samo to, dobila sam i odgovor na pitanje hoćemo li se uskoro izvući. Pretpostavljate, odgovor je ne. A zašto? 

Slušajući četvoricu predavača, iako su im iz usta konstantno ispadale riječi poput slobode, dijaloga, a pogotovo tolerancije, osjetila sam izrazitu netrpeljivost prema onima drukčijeg mišljenja. Tako su za sve naše i njihove probleme krivi neoliberali ili, kako ih je jedan od predavača raskrinkao – kapitalisti. Razvila se tako živa rasprava među četvoricom istomišljenika. Na stol su se bacala imena i citati velikih filozofa, kako od strane predavača, tako i iz publike. Naučili smo da je Sokrat bio prvi socijaldemokrat. Doznali smo i kako su Hrvati gotovo nepismen i zatucan narod jer su se neoliberali udružili s neokonzervativcima. Zatim su si pribavili pomoć pa sad, pazite tog bezobrazluka, plaćaju neke ljude za njihove usluge kako bi valjda širili svoje ideje. Npr. ideju da se ljude za pošteno obavljen rad treba prema dogovoru pošteno i platiti.  Nastavi čitati “Zašto smo u banani?”

Ne osjećam jednako patnju cijelog svijeta. Zahvalna sam na tome.

Koordinirani teroristički napadi koji su se dogodili u Parizu 13. studenog dobro su prodrmali zapad. Vjerujem kako su mnogi od vas čitajući i slušajući vijesti o napadima osjećali mučninu. Slično kao i nakon napada na satirički tjednik Charlie Hebdo, međumrežje je preplavljeno porukama podrške i solidarnosti za Pariz i njegove žrtve. Pisali su se tweetovi s hashtagovima #prayforParis #ParisAttacks i #noussommesunis, a profilne fotografije na Facebooku obojene su u boje francuske zastave. Zastave su na pola koplja, današnji je dan u Hrvatskoj proglašen danom žalosti, a sva sila i bijes ujedinjenog Zapada planira se sručiti na skupinu divljaka negdje u pustinji. Parižani su i danas čekali u redovima ispred bolnica kako bi donirali krv svojim sugrađanima. No, jednu smo sitnicu zaboravili. Dan prije Pariza, istu je sudbinu doživio i Bejrut. Napad na Bejrut nije vrištao s naslovnica i nitko nije svoju profilnu fotografiju presvukao u boje libanonske zastave. Iskreno, za taj sam napad doznala nekoliko sati nakon napada u Parizu. Libanon se s pravom osjeća napušteno no, jesu li u pravu oni “veći katolici od Pape” koji u pravedničkom zanosu upiru prstom u sve one koji su tvitnuli #PrayforParis, ali ne i #PrayforBeirut? Neki od vas će na postavljeno pitanje odgovoriti potvrdno. Možda ste u pravu. Možda smo licemjeri, a možda smo samo ljudi. Nastavi čitati “Ne osjećam jednako patnju cijelog svijeta. Zahvalna sam na tome.”