Zašto smo u banani?

Na poziv prijateljice nazočila sam okruglom stolu pod nazivom “Sloboda, odgoj, demokracija: Pretpostavke ostvarivanja dijaloga u pluralističkom društvu” u organizaciji World Youth Alliance – Hrvatska. To iskustvo otvoril0 mi je oči i dalo odgovor na pitanje postavljeno u naslovu. I ne samo to, dobila sam i odgovor na pitanje hoćemo li se uskoro izvući. Pretpostavljate, odgovor je ne. A zašto? 

Slušajući četvoricu predavača, iako su im iz usta konstantno ispadale riječi poput slobode, dijaloga, a pogotovo tolerancije, osjetila sam izrazitu netrpeljivost prema onima drukčijeg mišljenja. Tako su za sve naše i njihove probleme krivi neoliberali ili, kako ih je jedan od predavača raskrinkao – kapitalisti. Razvila se tako živa rasprava među četvoricom istomišljenika. Na stol su se bacala imena i citati velikih filozofa, kako od strane predavača, tako i iz publike. Naučili smo da je Sokrat bio prvi socijaldemokrat. Doznali smo i kako su Hrvati gotovo nepismen i zatucan narod jer su se neoliberali udružili s neokonzervativcima. Zatim su si pribavili pomoć pa sad, pazite tog bezobrazluka, plaćaju neke ljude za njihove usluge kako bi valjda širili svoje ideje. Npr. ideju da se ljude za pošteno obavljen rad treba prema dogovoru pošteno i platiti.  Nastavi čitati “Zašto smo u banani?”

Oglasi

Ne osjećam jednako patnju cijelog svijeta. Zahvalna sam na tome.

Koordinirani teroristički napadi koji su se dogodili u Parizu 13. studenog dobro su prodrmali zapad. Vjerujem kako su mnogi od vas čitajući i slušajući vijesti o napadima osjećali mučninu. Slično kao i nakon napada na satirički tjednik Charlie Hebdo, međumrežje je preplavljeno porukama podrške i solidarnosti za Pariz i njegove žrtve. Pisali su se tweetovi s hashtagovima #prayforParis #ParisAttacks i #noussommesunis, a profilne fotografije na Facebooku obojene su u boje francuske zastave. Zastave su na pola koplja, današnji je dan u Hrvatskoj proglašen danom žalosti, a sva sila i bijes ujedinjenog Zapada planira se sručiti na skupinu divljaka negdje u pustinji. Parižani su i danas čekali u redovima ispred bolnica kako bi donirali krv svojim sugrađanima. No, jednu smo sitnicu zaboravili. Dan prije Pariza, istu je sudbinu doživio i Bejrut. Napad na Bejrut nije vrištao s naslovnica i nitko nije svoju profilnu fotografiju presvukao u boje libanonske zastave. Iskreno, za taj sam napad doznala nekoliko sati nakon napada u Parizu. Libanon se s pravom osjeća napušteno no, jesu li u pravu oni “veći katolici od Pape” koji u pravedničkom zanosu upiru prstom u sve one koji su tvitnuli #PrayforParis, ali ne i #PrayforBeirut? Neki od vas će na postavljeno pitanje odgovoriti potvrdno. Možda ste u pravu. Možda smo licemjeri, a možda smo samo ljudi. Nastavi čitati “Ne osjećam jednako patnju cijelog svijeta. Zahvalna sam na tome.”

Što mahanje zastavama znači za Hrvatsku?

Pobjednik proteklih izbora u Hrvatskoj definitivno je demokracija. Iako su se stranačke vojske svojski potrudile da im se ne ponovi izjednačeni rezultat s predsjedničkih izbora, to im ipak nije uspjelo. Razlika između velikih koalicija toliko je sitna da se jedva list papira među njima može provući. Pobjednik izbora nije ni HDZ, ni SDP, a ni MOST. Pobjednik je demokracija. Hrvatska koja radi pobijedila je Hrvatsku uhljeba i vampira.

Nastavi čitati “Što mahanje zastavama znači za Hrvatsku?”

Kako pobijediti Big Brother – for dummies

Prije nekoliko dana na male se ekrane nakon nekoliko godina vratio reality. Big Brother je već prvom epizodom uzburkao duhove. Pao je prvi seks, pali su, naravno, i komentari pa i zgražanje nad činjenicom da se dogodio seks. Komentira se i kvaliteta samog spolnog čina. Big Brother nas gleda s naslovnica na kioscima, iskače u oglasima na međumrežju, čuje se iz razgovora u kafićima, na ulici, u tramvaju. Kako ga onda pobijediti?

Promijenite program.

Nastavi čitati “Kako pobijediti Big Brother – for dummies”

Putevima revolucije do bedaste solucije

Prijedlog o uvođenju školskih uniformi u hrvatske škole pao je, čini se, na plodno tlo pa sve više ljudi podržava ovakvu inicijativu. Neki iz nostalgije, neki iz neznanja, a neki pak uniformiranje djece vide kao koristan alat u borbi za smanjenje nejednakosti među ljudima.

Ta je nejednakost, međutim, sasvim prirodna stvar i postoji oduvijek. Otkad je svijeta i vijeka postoje poduzetniji i inertniji ljudi; oni skloniji riziku, kao i oni koji vole sigurnost i stabilnost. Postoje, na kraju krajeva, i lijeni ljudi te vrlo marljivi ljudi. Svih tih osobina ima i među ovom sadašnjom djecom koju se uniformiranjem želi svesti na isto. Suštinski je to nemoguće, a jedini učinci koji bi proizašli iz ovog poteza bili bi negativni. Nastavi čitati “Putevima revolucije do bedaste solucije”

Može li uopće u Hrvatskoj zaživjeti konzervativizam?

Konzervativizam se u Hrvatskoj percipira kao nešto negativno, ograničeno, generalno loše. Gotovo nitko za sebe neće reći da je konzervativan. Ako ste konzervativac, to u Hrvatskoj znači da mrzite sve promjene, zazirete od svega što je novo i najradije bi se vratili u vrijeme kad ste ženu pridobili tako što ste je mlatnuli toljagom i za kosu odvukli u svoju pećinu. Uz to ste još i ksenofob, homofob, a vjerojatno i prikriveni, ako ne i otvoreni simpatizer ustaštva. Protiv takvih se predrasuda izrazito teško boriti u javnom prostoru koji je ili naklonjen izrazito lijevim politikama ili zagovara politiku stranke na vlasti odnosno stranke koja će nakon nadolazećih parlamentarnih izbora postati stranka na vlasti.  Nastavi čitati “Može li uopće u Hrvatskoj zaživjeti konzervativizam?”