Neoliberal na starom biciklu

Prošlo je nekoliko dana otkad sam u emisiji ‘Bitno’ izašao iz ormara. Outao se, kako se to danas popularno kaže. Jednostavno sam rekao istinu – jesam, ja sam neoliberal! Vjerujte mi, nisam jedini, tako da ta izjava sama po sebi nije ništa spektakularno. No, u jednu ruku predstavlja pomak u hrvatskom javnom prostoru. Naime, nitko ju dosad nije izgovorio u medijima, barem koliko je meni poznato.

U Hrvatskoj se ljudi danas boje reći mnoge stvari. Nije to posljedica nekakve fiktivne ‘fašizacije’ kako će to prezentirati ljevičarski mediji, nego je riječ o čistom naslijeđu komunizma. Ne ističi se – to je misao vodilja. Ako svi idu u jednom smjeru, idi za njima. Gdje svi Turci, tu i mali Mujo. A u nas i Turci, i Mujo, i Hrvati idu uvijek u istom smjeru – prema neodrživom državnom proračunu koji predstavlja topla njedra brižne majke države. Nastavi čitati “Neoliberal na starom biciklu”

Blagosranje po Pikettyju

Sasvim prirodna želja svakog od nas je provesti život u blagostanju. Blagostanje je stoga omiljeni bombončić koji ispada iz usta većine političara. A što je to blagosranje? Već na prvu ćete primijetiti frapantnu sličnost te riječi s riječju ‘blagostanje’, ali vjerojatno nećete posumnjati da su one i sadržajno vrlo slične. Blagosranje je, naime, blagostanje po socijalistički. To je ideal do kojeg već oprobanim rješenjima pokušavaju stići oni koji svojim zamislima i metodama idu otvoreno protiv ljudske prirode.

Pitat ćete se vjerojatno po čemu se to Thomas Piketty razlikuje od Ćaće Marxa i ostalih čije su formule trebale dovesti do blagostanja uz smanjenje razlika među ljudima, a dovele su isključivo do opće neimaštine, gladi, nestašica i bodljikavih žica. Njegov je čudotvoran recept vrlo visoki porez na nasljedstvo. Formula je jednostavna – ako bogatim nasljednicima država uzme barem polovicu naslijeđenog bogatstva, pripadnici svake buduće generacije imat će približno istu startnu poziciju neovisno o obiteljskom backgrounduNastavi čitati “Blagosranje po Pikettyju”