Mladi napuštaju Hrvatsku jer ste vi to tražili

Odlazak frustrirane mladeži bez perspektive u domovini novost je samo onima koji se ne mogu podičiti pretjeranom moći zaključivanja i drže glavu duboko u pijesku. Sve se ovo dalo predvidjeti dovoljno rano da se poduzmu mjere koje bi uvele novitete u obrazovni sustav, bolje ga povezale s tržištem rada, olakšale poslovanje, oživjele gospodarstvo i osigurale normalne uvjete za život. No, Hrvati su na izborima uporno birali sve ono suprotno od toga – zastarjelo školstvo i klijentelizam na sveučilištima, visoke poreze i sulude parafiskalije, reketarenje privatnog i bujanje javnog sektora. Sad uživamo plodove. Gorki su nam? Sami smo si krivi. Nastavi čitati “Mladi napuštaju Hrvatsku jer ste vi to tražili”

Prisilna solidarnost

Prije tjedan dana Europska je komisija usvojila dokument pod nazivom Europski migracijski program. Prema toj novoj genijalnoj ideji rođenoj u briselskim uredima u kojima se azilante gleda na televiziji i uz kavijar prolijeva suze za izbjeglicama Hrvatska mora primiti 315 sirijskih izbjeglica i 1,73 posto tražitelja azila koji doplove do obala Italije, Malte i Grčke.

Morati u pravilu znači nemati izbora. Tako ni Hrvatska u ovom slučaju nema previše izbora, a njezini porezni obveznici, koje se ionako malo toga pita, imaju ga još i manje. Dužni smo zbrinuti ovaj zasad mali broj ljudi, a koliki će on biti u budućnosti nitko ne može znati. Danas se radi o nekoliko stotina ljudi, idući mjesec možda još toliko, a dogodine, tko zna, možda još nekoliko tisuća. Gdje ćemo ih smjestiti i od čega će ti ljudi živjeti u državi koja sedam godina tavori u krizi centralne upravitelje ne zanima. Mi te ljude moramo primiti. Razlog? Pogađate – solidarnost. Nastavi čitati “Prisilna solidarnost”

Obračun s demagogijom

Sutra će biti dva tjedna otkako sam se natjecao u HRT-ovoj ‘Piramidi’. Sasvim nenadano sam upao među natjecatelje kao zamjena Ruži Tomašić kojoj je aviokompanija uprskala transfer u Muenchenu i tako ju onemogućila u dolasku u emisiju.

Tri od pet tema bile su vrlo zanimljive. Izbjegavanje plaćanja poreza od strane predsjednice Republike, reforme u zdravstvu i terorizam u našem susjedstvu doista su teme koje prosječnom konzervativcu mogu poslužiti kao plodonosna platforma za promociju konzervativnih ideja i politika. Unatoč tome što mi je ovo bio prvi nastup na TV-u i što format emisije nije najsretniji za argumentiranu političku raspravu, dao sam sve od sebe kako bih gledateljima približio konzervativna stajališta.

Porez na nasljedstvo – ultimativni oblik nepravde

Moj dida je, kao većina onih koji su u to vrijeme gradili kuće, svoju izgradio vlastitim rukama. On i baka su s djecom živjeli u jednoj prostoriji dok su gradili drugu i tako sve dok je nisu dovršili. Od usta se odvajalo za cement i ciglu. Živjeli su na selu, dida je bio lovac pa je to donekle krpalo mršavi kućni budžet. Današnjim generacijama je to teško zamisliti. Mi odemo u banku, izaberemo kredit s najboljim uvjetima i dobijemo ključ u ruke. Kasnije “švicarac” podivlja pa imamo problem, ali to je već druga tema.  Nastavi čitati “Porez na nasljedstvo – ultimativni oblik nepravde”

Blagosranje po Pikettyu

Sasvim prirodna želja svakog od nas je provesti život u blagostanju. Blagostanje je stoga omiljeni bombončić koji ispada iz usta većine političara. A što je to blagosranje? Već na prvu ćete primijetiti frapantnu sličnost te riječi s riječju ‘blagostanje’, ali vjerojatno nećete posumnjati da su one i sadržajno vrlo slične. Blagosranje je, naime, blagostanje po socijalistički. To je ideal do kojeg već oprobanim rješenjima pokušavaju stići oni koji svojim zamislima i metodama idu otvoreno protiv ljudske prirode.

Pitat ćete se vjerojatno po čemu se to Thomas Piketty razlikuje od Ćaće Marxa i ostalih čije su formule trebale dovesti do blagostanja uz smanjenje razlika među ljudima, a dovele su isključivo do opće neimaštine, gladi, nestašica i bodljikavih žica. Njegov je čudotvoran recept vrlo visoki porez na nasljedstvo. Formula je jednostavna – ako bogatim nasljednicima država uzme barem polovicu naslijeđenog bogatstva, pripadnici svake buduće generacije imat će približno istu startnu poziciju neovisno o obiteljskom backgrounduNastavi čitati “Blagosranje po Pikettyu”

Hrvati žele učinkovitu socijalnu državu. I tata bi, sine!

Nazočio sam danas prvom javnom predstavljanju Udruge poreznih obveznika ‘Lipa’ u Novinarskom domu u Zagrebu. Konačno se i u našoj zemlji jedna kvalitetna skupina neovisnih ekonomskih liberala uhvatila jednog ovako zahtjevnog projekta. Iako mi je toplo oko srca od same spoznaje da postoje pa možda nisam najobjektivniji, rekao bih da svoj posao zasad obavljaju vrlo profesionalno.

Rezultate ispitivanja javnog mnijenja provedenog od strane IPSOS Pulsa za udrugu ‘Lipa’ na prilično reprezentativnom uzorku možete vidjeti po mainstream medijima ili na internet stranici udruge pa nema smisla da ih ovdje iznosim. Radije bih se kratko pozabavio zaključcima.

Iz svih se iznijetih podataka može iščitati jedna velika pogubljenost prosječnog Hrvata kad je u pitanju ekonomija. Dovoljno govori činjenica da su ekonomski najliberalniji birači Oraha, komunističke stranke prema čijim ekonomskim magovima ni Marx nije ‘dovoljno dobar’, već je skrenuo s puta. Točnije je da su oni, skupa s Marxom, skrenuli s uma.  Nastavi čitati “Hrvati žele učinkovitu socijalnu državu. I tata bi, sine!”