Može li uopće u Hrvatskoj zaživjeti konzervativizam?

Konzervativizam se u Hrvatskoj percipira kao nešto negativno, ograničeno, generalno loše. Gotovo nitko za sebe neće reći da je konzervativan. Ako ste konzervativac, to u Hrvatskoj znači da mrzite sve promjene, zazirete od svega što je novo i najradije bi se vratili u vrijeme kad ste ženu pridobili tako što ste je mlatnuli toljagom i za kosu odvukli u svoju pećinu. Uz to ste još i ksenofob, homofob, a vjerojatno i prikriveni, ako ne i otvoreni simpatizer ustaštva. Protiv takvih se predrasuda izrazito teško boriti u javnom prostoru koji je ili naklonjen izrazito lijevim politikama ili zagovara politiku stranke na vlasti odnosno stranke koja će nakon nadolazećih parlamentarnih izbora postati stranka na vlasti.  Nastavi čitati “Može li uopće u Hrvatskoj zaživjeti konzervativizam?”

Oglasi

Prisilna solidarnost

Prije tjedan dana Europska je komisija usvojila dokument pod nazivom Europski migracijski program. Prema toj novoj genijalnoj ideji rođenoj u briselskim uredima u kojima se azilante gleda na televiziji i uz kavijar prolijeva suze za izbjeglicama Hrvatska mora primiti 315 sirijskih izbjeglica i 1,73 posto tražitelja azila koji doplove do obala Italije, Malte i Grčke.

Morati u pravilu znači nemati izbora. Tako ni Hrvatska u ovom slučaju nema previše izbora, a njezini porezni obveznici, koje se ionako malo toga pita, imaju ga još i manje. Dužni smo zbrinuti ovaj zasad mali broj ljudi, a koliki će on biti u budućnosti nitko ne može znati. Danas se radi o nekoliko stotina ljudi, idući mjesec možda još toliko, a dogodine, tko zna, možda još nekoliko tisuća. Gdje ćemo ih smjestiti i od čega će ti ljudi živjeti u državi koja sedam godina tavori u krizi centralne upravitelje ne zanima. Mi te ljude moramo primiti. Razlog? Pogađate – solidarnost. Nastavi čitati “Prisilna solidarnost”